Radila sam u jednom kolektivu već dugi niz godina.Bilo nas je oko stotinjak,sve same djevojke i žene,jer takva je bila priroda posla.Jednog dana u njemu se pojavila krhka,bljedunjava djevojka.mnogi su je gledali sa podozrenjem,ispod oka,pitajući se,kako će se snaći.Naime sam posao i nije bio lagan,zahtijevo je rad u tri smjene,vrućina,stajanje kraj strojeva,tražio je brzinu i snalažljivost,da dalje ne nabrajam.Ona je u svemu bila spora,od govora,hodanja,snalažljivosti,nespretna,troma,jednom riječju uspavana.Naravno da su je svi odgurivali,od šefa nadalje,podsmjehivali,rijetko ju je tko hrabrio.Meni se povjeravala,i ja sam bila među onim rijetkim osobama koje su je bodrile,da ne posustane.Saznala sam od nje da je  u djetinjstvu preboljela jednu tešku bolest,i možda su to bile posljedice.Uza sve to,stvar se dodatno zaklomplicirala,jer je zatrudnila sa mladićem,koji je na vrijeme zbrisao.Pitala me je za savjet,i ja sam je tješila i nagovarala da ipak rodi to dijete,usprkos nezavidnoj situaciji u kojoj se nalazila.Palo mi je napamet da stavim oglas na pano na ulazu,kojim molim sve zaposlene da skupe koju kunu i dobrovoljno dadu za buduću majku.Naravno šef me je u tome podržao,ali samo riječima.Mislite li da sam uspjela,grdno se varate.Tek se tada scena uzburkala i ružni komentari su pljuštali sa svih strana,čak su mene neki dotakli,u vidu šta mi je to trebalo,neka je hrani,kojoj je napravio dijete,i znate već kako to ide,kad se na nekog stane bacati drvlje i kamenje.Bilo mi ju je žao,onako pognute glave,često sa suzama,a stomak je rastao,dijete se spremalo da zakroči na ovaj svijet.Ja optimist,još sam se nadala da ćemo skupiti pristojnu svotu,razmišljala sam u svojoj glavi,možda kad stigne plaća ,žene sad nemaju,dati će valjda za dijete,i one su majke.....i sve u tom stilu Na kraju mjeseca,kad je rok istekao,skupila se neka sitna svota,nekih sto kuna,i kad me upitala,bilo mi je teško reći joj istinu.Otišle smo zajedno u trgovački centar,i sama si je kupila neke sitnice za taj novac.Šef me poslije,mnogo dana onako ljubazno potapšao po ramenu i upitao kako je moja inicijativa prošla.Što da mu kažem,?Odgovorila sam mu protupitanjem,dali zna tko je bio Don KIHOT,jer takva sam ja ispala,boreći se sa vjetrenjačama.No da završim,ova priča ipak ima donekle sretan kraj,jer srela sam je poslije dugo vremena,mlada mama se smiješila,a kraj nje je trčala zdrava,sretna djevojčica.