Ovo mi je jedanput poslao blog prijatelj, pisac Eduard Pranger http://domena.blog.hr/ 

 

ALÚNA*

U početku bijaše mrak
I bijaše more
U početku nije bilo sunca, mjeseca, ljudi
U početku nije bilo životinja i biljaka
Bilo je samo more

More je bilo Majka
Majka nije bila čovjek, nije bila ništa
Baš ništa
Ona je bila što je bila, mrak
Bila je sjećanje i mogućnost
Bila je Alúna

* Alúna, na narječju Koqi indijanaca: misao, sjećanje, duh, duša, um, razum, mašta 

Svakoga jutra oko milion, pretežito Amerikanaca, Europljana i Japanaca, uključi svoje računalo da bi napustili stvaran svijet u kojem žive i da bi započeli s igrom. Najunosnijom računalnom igrom koja se zove Stvaranje novca. Thomas J. Rotschild bio je jedan od najboljih igrača. Njemu, potomku slavne američke obitelji, ta je igra značila sve. Više od obitelji, više od života. Sve je u njegovu životu bilo unaprijed predviđeno. Od rođenja, za njega su brinule guvernante s najboljim preporukama. Privatna škola i internat u Švicarskoj jamčili su najbolju pripremu za studije u Cambridgu. Nakon doktorata ekonomije i bussinesa, već ga je čekalo mjesto u upravi obiteljske tvrtke, jedne od najmoćnijih američkih korporacija. Oženio je Mary Ann, jedinu kćer Johna Parkera III, većinskog dioničara jedne od najvećih američkih naftnih kompanija. Taj se brak izvrsno uklapao u viziju predsjednika uprave koncerna, njegova oca. Još jedan brak iz interesa, brujali su tabloidi. Thomas je znao da  su u pravu.

Wall Street, londonska, japanska i ostale svjetske burze, financijska su tržišta gdje se Thomas osjećao kao riba u vodi. S lakoćom je predviđao događaje na tim najvećim tržištima novca i lucidno povlačio poteze koji naizgled nisu imali smisla, međutim valuta za njega nije imala klasičnu vrijednost nego je bila tek dio velike igre. Ta je igra uključivala vještinu prebacivanja brojki s jednog elektronskog računa na drugi i za njega je to bila samo izvanredna i uzbudljiva zabava. Kada je to bilo potrebno, kupovao je sve dostupne podatke i zato je bio jedan od velikih gospodara informacije. Tko je imao bolju informaciju, imao je inicijativu, te vodio Igru. Kada je bilo nužno kupovao je i ljude, bio je vladar nad tisućama radilica koje su neumorno radile na održavanju globalne košnice, a koju je njegova obitelj stvarala skoro dvjesto godina, tvrtke Rotschild & Rotschild Corporation. Kao član većine najvažnijih dobrotvornih društava i nevladinih organizacija, bio je važan donator i mecena. Dobrotvorne su mu priredbe omogućavale neformalne, ali vrijedne kontakte i učvršćenje političkih veza, domaćih i međunarodnih. Veza nužnih i od vitalne važnosti za opstanak i budućnost njegove dinastije. Politika je sastavni dio moći, moć je novac, a on je bio gospodar novca. Jedan od budućih gospodara svijeta.Ispred očeva kabineta, Thomas izvadi malenu plosnatu kutijicu od žada. Ušmrkne djelić bijelog praha u lijevu i desnu nosnicu i obriše se. «Tek toliko da me malo podigne» – pomisli i široko otvorivši vrata, sigurnim korakom uđe u prostoriju.
Na večerašnjem sastanku, u sjedištu korporacije, osim članova uprave prisutno je bilo i nekoliko najužih prijatelja obitelji. Moćnih muškaraca koji su predstavljali snažnu potporu kao dugogodišnji saveznici Rotschildovih. Nije to bio tek običan sastanak. Večeras je Thomas J. Rotschild i službeno trebao preuzeti mjesto predsjednika kompanije. To je značilo povlačenje njegova oca u zasluženu mirovinu. Od sada je on bio samo savjetnikom svoga sina. Za sve ostale to je značilo i generacijsku smjenu, dolazak novog doba i iskorak u neke nove izazove - vječne borbe globalnih korporacijskih divova koji su vladali svijetom.

Na čelu dugačkog crnog stola od ebanovine, otac je stajao i smiješio se.

- Sine, nisam od velikih riječi nego od djela. Ti to najbolje znaš. Isto tako znaš što je pred tobom i koja te iskušenja očekuju. Kao roditelj, želim ti svaku sreću i uspjeh u budućem radu. Kao, sada već bivši predsjednik jedne od najuspješnijih i najjačih korporacija na globusu, želim ti samo zdravlje i sreću, jer je to ono što će ti najviše trebati. I naravno, kao najodgovornijoj osobi naše tvrtke, želim ti mudrost. Da mudro i promišljeno vodiš i čuvaš ono što su generacije Rotschildovih mukotrpno stvarale.Pogledao ga je umornim, staračkim očima i nastavio:- Običaj je da prilikom preuzimanja tvrtke otac daruje nasljednika. Molim te sine..

Thomas pruži ruku. Iz pozlaćene kutije njegov otac izvadi ručni sat izrađen po posebnoj narudžbi. Bio je to platinasti Rolex Cartier s dvanaest dijamanata ugrađenih u brojčanik. Thomas osjeti uzbuđenje i ushit u grudima. Uz duboki uzdah zadivljeno je gledao sat. Nije taj sat bio samo puki poklon. Bio je puno, puno više od toga. Bio je to statusni simbol.
«Sada sam i službeno postao najvažnija osoba obitelji. Korporacije. I svijeta» - pomislio je. Toga je trenutka Thomas dotaknuo nebo.

                                                 ***

Već mjesec dana kiša je neumorno ispirala krošnje tropske džungle Sierra Nevade de Santa Marte. Jedna od najstarijih prašuma na svijetu, na više od milion i šesto tisuća hektara, protezala se sjevernim dijelom Kolumbije. Nizak Koqi indijanac, potomak davno nestalog naroda Tairona, tamno smeđe puti, široka čela i duge crne kose, kretao se rubom proplanka. Mamas Aromaku, vrhovni šaman, žurio je prema planini noseći izrezbarenu tikvicu s pripravkom biljke áyu potrebne pri inicijaciji mladog izabranika. Biljka áyu sveta je i poštovana biljka i njena uporaba u posebnim prilikama dozvoljena je samo odabranima . Svaki listić te biljke usmjerava - kao telefonski broj. Otvara nov put k posebnom znanju koje je oduvijek zapisano u kamenju, šumi, jezeru i planini. Znanju dostupnom samo šamanima. Poseban napitak od te biljke priprema se u ritualnoj glinenoj posudi, a vatru ispod nje pali mamas starim tradicionalnim načinom, kresanjem dva kamena. Prodaja biljke áyu strogo je zabranjena i kada je ponestane dobaviti se može isključivo međusobnom razmjenom za meso, smeđi šećer ili sol. Latinsko ime biljke áyu je Erythroxylon coca, a narodno - koka.

Visoko iznad šume kružio je orao spuštene glave. Mamas Aromaku zastao je pred ulazom u pećinu i pogledao u nebo. Pogledi čovjeka i ptice, u tom kratkom trenutku, kao da su se susreli.

Devet je godina prošlo od trenutka kada su Kúnkwu, kao malenu bebu odnijeli u špilju duboko u planini. Prvih mjeseci, svakih nekoliko sati, majka ga je dolazila dojiti. Svjetlo vatre i prigušeni zvukovi u špilji, bili su jedino što je vidio i čuo. Nakon pet godina, majka se polagano povlačila da bi njeno mjesto zauzeli odabrani šamani. Svakodnevno su posjećivali malenog dječaka, potanko mu opisujući vanjski svijet. Pričali su mu legende o postanku, o Suncu, o Mjesecu i nastanku naroda Koqi. Crtajući mu na kamenju, kori drveta i prašini, pokušavali su mu dočarati ono što ga «tamo vani» očekuje.Ali, kako je u tišini i vječnom polumraku špilje maleni dječak mogao i zamisliti koje su boje zeleno drvo i mahovina, što je to rijeka koja teče, kako izgledaju životinje što lete plavim nebom, što je to chundwas - planinski vrh i kako izgleda sjaj i toplina Velike majke Sunca koja je stvorila Devet svjetova?

 

Bio je strpljivo pripreman za ono što će uskoro vidjeti, čuti i osjetiti po prvi put u životu. Pripremali su ga da postane mamas. Mamas na jeziku Chibcha znači šaman, vođa, svećenik, prorok, savjetnik, vidovit čovjek, iscjelitelj, mudrac i još puno toga. Mamas je religijski voditelj, jedini čuvar znanja i kulture zajednice, ali i seoski starješina i sudac čija je odluka posljednja. On je jedina osoba u zajednici kojoj je poznato sve, u duhovnom i materijalnom smislu. Njemu su povjerene sve duše sela jer on je u najužoj vezi s prirodom, odabranik najbliži Bogu.Uz veliki obred cijelo selo se okupilo kod ulaza u pećinu. Unutra je mamas Aromaku pružio tikvicu s tekućinom dječaku. Dozvoljen je bio samo jedan gutljaj koji će dječaka, na neki način pripremiti na svijet što ga vani očekuje. No nije postojalo ništa što ga je moglo pripremiti na šok koji je doživio zakoračivši, po prvi puta u životu, na svjetlo dana. Kiša je prestala i sunce je obasjalo blještav proplanak ispred pećine. Čudo Velike majke Stvoriteljice ispunilo je u trenutku sva dječakova osjetila. Gutljaj soka biljke áyu višestruko je pojačao intenzitet percepcije. Napad na sva dječakova osjetila bio je prejak. Velika Duša, dijete odabrano da bude mamas, jednostavno se srušilo izgubivši svijest.

I kada ostari i ostavi velik dio života iza sebe, neće zaboraviti ovaj veličanstveni trenutak. Zauvijek će zapamtiti dan kada je ushićen, zadivljen i prepun poštovanja spoznao veličinu kreacije Velike majke. Još je devet dugih godina učenja pred njim, no on je sada bio savjest plemena, katalizator znanja koje je generacijama održavalo savršenu ravnotežu prirode i čovjeka. Sada je s ostalima čekao u kući muškaraca, nuhue. Preostala je završna ceremonija, kada će mu mamas Aromaku predati svoj osobni mautachu, prepoznatljiv simbol mudrosti svakog Koqi šamana.

 

Udarna vijest svih medija 3. kolovoza 1993. godine bila je nestanak Thomasa J. Rotschilda, novoimenovanog mladog predsjednika multinacionalne korporacije Rotschild & Rotschild. Privatni zrakoplov tvrtke letio je preko preko oceana. Negdje iznad Kolumbije, točnije u potezu između prašuma Sierra Nevade de Santa Marte i Karipskog mora, pilot je radijom javio najbližem aerodromu da ima velikih poteškoća s dovodom goriva i da će probati prisilno sletjeti na morsku površinu. Nakon višetjedne potrage i provedene istrage, avion s četiri člana posade i tri putnika nije pronađen.

 

Stari je šaman pogledao duboko u oči sitna dječaka crne duge kose, koji je mirno stajao ispred njega. Jednim je pokretom skinuo s vrata svoj mautachu. Dječakove oči zablistaše. Blistale su kao dvanaest dijamanata na čudnom sjajnom predmetu što mu ga je upravo oko vrata stavio mamas Aromaku.