PROČITANO

498

PUTA

OD 14.01.2018.

Komentari vrijedni čitanja vezano za materijalan svijet i život - smrt

Komentari sa www.obrnuto.blog.hr iz 2004. ali jednako aktualni.

subota, 04.09.2004.

Obrnuti terorizam

E, stvarno, u ovom svijetu se dešavaju svakakve gluposti, ovaj svijet treba napustiti što prije. I kako napreduje ovo doba Kali, doba svađe i licemjerja, dešavat će se sve luđe i luđe stvari. Jedini način da se savlada napredak doba Kali je zajedničko pjevanje Hare Krišna maha-mantre. Nikakva količine špijaže, antiterorističkim mjera i ostalog ne može spriječiti probleme u ovom materijalnom svijetu. Zašto, zato što je zakon karme okrutan, ali pravedan. Sve počinje za neznanjem, osoba u neznanju radi svakakve gluposti, i onda joj se to odbija o glavu. Terorist koji ubija djecu, kakvu on budućnost može očekivati u sljedećem životu? Pa on će biti dijete koje će biti ubijeno. Sve se vraća, sve se plaća.

Što su ljudi luđi, što rade luđe aktivnosti, to im se luđe stvari dešavaju u sljedećem životu (ili još u ovom). A što ih nagoni da rade takve stvari? Guna tame, koja se manifestira, kroz mržnju, ludilo i ljutnju. Guna neznanja i njeni simptomi se manifestiraju upravo zato jer ljudi ne prakticiraju svjesnost Krišne koja osobu dovodi u gunu vrline, koja se manifestira kroz jednostavan život, toleranciju i ljubav prema svim živim bićima koja je prirodna posljedica ljubavi prema Bogu.

Stoga, ateistički vođe ovog društva sami nemaju duhovno znanje i ne mogu ga dati svojim građanima, i do god stvari tako stoje, dešavat će se svakakve gluposti. Čak i kad većina ljudi postane svjesna Krišne, barem do neke mjere, i dalje će postojati problemi, ali u puno manjoj mjeri. U ovom materijalnom svijetu, nemoguće je u potpunosti izbjeći probleme, moguće ih je samo smanjiti. Ali pravi cilj je razviti svoju svjesnost Krišne i otići iz ovog materijalnog svijeta, a ne ga pokušati učiniti lijepim mjestom.

Što je najgore, ateisti, tj. ljudi koji nemaju pojma o nikakvim višim zakonima ovog svemira pa ni o samoj biti religije, tvrde da su religije uzrok ratova i terorizma. Religija nikad nije uzrok rata, klanje životinja je uzrok rata, dok god se kolju životinje, posebno krave, bit će rata i terorizma, takav je zakon prirode.

Osoba koja je stvarno religiozna ne želi nauditi niti životinjama, a kamoli ljudima pa prema tome prava religija nikako ne može biti uzrok rata. Problem je što postoje mnogi ateisti i osobe koje uopće ne razumiju religiju,a predstavljaju se kao religiozni vođe, takvi ljudi koriste religiju da bi opravdali svoje nasilničke ciljeve, a mase ljudi koje također ne poznaju religiju ih slijede.

Međutim, za shvatiti pravu religiju je potrebno nešto inteligencije, a Krišna daje inteligenciju samo onima koji su iskreni u svom nastojanju. Oni koji nemaju pravilnu motivaciju nikad ne mogu shvatiti Boga. 95 % tzv. "religioznih ljudi" su religiozni samo izvanjski, a žive potpuno isto kao i materijalisti i to se može vidjeti po njihovom govoru, načinu razmišljanja i svakodnevnim aktivnostima. Takvi ljudi ne mogu dobiti milost Boga dok ne postanu stvarno zainteresirani, a ne samo izvanjski. Osoba koja pokušava biti religiozna, a istovremeno kolje životinje, nikada neće moći shvatiti pravu bit religije. Religija je samo kao dodatak i osiguranje našem životu osjetilnog uživanja. To je česta predođba religije. Ja sam taj koji uživa u ovom svijetu, a Bog je moj dobavljač, a moje molitve su ustvari narudžbe raznih stvari koje mi trebaju.

Ali Bog nije dobavljač, Bog je taj koji uživa, a mi bismo trebali svoje aktivnosti povezati s njim. Cilj našeg života svakog dana bi trebao biti da čitamo o Njemu, pjevamo o Njemu, sjećamo se Njega, nudimo Mu hranu, prije nego što je pojedemo. Da, nudimo mu hranu na oltaru pjevajući Hare Krišna maha-mantru, a ne da mu se zahvaljujemo na hrani, tj. na uspješnoj dostavi. Ako se Bogu zahvaljujemo na hrani koju jedemo, to znači da je On naš dobavljač, ali mi ustvari hranu koju jedemo trebamo prvo ponuditi Njemu, a ono što ostane nakon ponude sami jedemo. Takva hrana koja ostane nakon ponude se zove prasadam ili milost i pročišćava nas.

Novci, nisu namjenjeni kupovanju jahti i dobrih automobila, treba živjeti vrlo jednostavno i 50 % svojih prihoda davati za propovjedačku misiju kako bi se u drugim ljudima moglo dati znanje kojim postaju sretni. Tko je danas spreman živjeti na takav način? Skoro nitko, onda barem neka ne prave predstavu religiozne osobe. Cilj života je žrtvovati se za Boga, ako ne možemo dati 50 % onda, barem 20 %, ali bitno je to raspoloženje, ja nisam gospodar i uživatelj ovog svijeta, ja ovdje živim samo da bi zadovoljio Boga. To je znak prave ljubavi. Mnogi tvrde da vole Boga i da su religiozni sve dok se dođemo do pitanja njihovog novčanika, onda se vidi tko je reliozan. Na novčaniku se religija poznaje.

Dok god ljudi ne stave Boga u centar, već samo gledaju svoj interes, do tada će biti sukoba na individualnom, obiteljskom i nacionalnom nivou. Ludilo i sukobi se povećavaju sve više i na kraju kulminiraju u terorizmu. Što je to ludilo? Ludilo je sakupljati sve više stvari u pokušavati uživati u ovom svijetu u kojem smo tako kratko. A prava inteligencija je raspitivati se o smislu života, i o tome zašto smo ovdje, od kuda dolazimo i kuda idemo. Ali ljudi to ne mogu shvatiti pošto rade teško cijeli dan kao magarci samo da bi dobili malo hrane i imali seks po noći. Magarac nikada ne može shvatiti Krišnu jer po cijeli dan teško radi za svog gospodara da bi dobio malo trave koju ionako može naći bilo gdje, navečer još ima seks pod rizikom da ga magarica izrita, ali on ne mari za te probleme. Zar je to život koji treba živjeti? Zar stvarno ne postoji pametniji i bolji pogled na svijet?

četvrtak, 02.09.2004.

Obrnuta umjerenost

Umjerenost, riječ koja je se danas rijetko koristi, nije baš popularna. "Umjerenost u jelu i piću", to je jedino što mi pada napamet. Ne pojesti više od 1 kile teletine u jednom obroku. Pa i jedna kila je dovoljna da te odvede u pakao. Ne više od 5 piva u jednoj večeri. I kapljica alkohola zatvara vrata samospoznaje.

Vede i općenito duhovni život znači umjerenost u svemu što se radi, umjerenost u spavanju, umjerenost u jedenju, umjerenost u osjetilnom uživanju. Tek na tom nivou počinje mir i prava sreća. Međutim, većini ljudi ne pada na pamet da budu umjereni u uživanju u ovom svijetu. "Uzmi što ti život pruža, jer danas si cvijet, a sutra uvela ruža". I stoga uvijek postoje neograničeni planovi za zarađivanje novaca radi kupovanja raznih vrsta igračaka, i osvajanje suprotnog spola. I tako unedogled, većinom se sve svodi na žudnju za onim što nemamo i jadikovanje za onim što smo izgubili. Veliki planovi za budućnost i sjećanje rijetkih lijepih trenutaka iz prošlosti. A sadašnjost? Pa većina ljudi jedva preživljava sa nekom mizernom plaćom i krpa kraj s krajem, bori se sa raznim vrstama bolesti koje su se pojavile u njenom tijelu kao posljedica nezdravog života ili u tijelima nekog u obitelji. To je surova realnost. Čak i da netko ima više novaca, apetiti za kupovanjem su uvijek veći od novaca na raspolaganju. I koje je rješenje tog problema? Kontrola uma i duhovni život? Jednostavno življenje i visoko razmišljanje? Ne, naravno, rješenje je kredit.

Ali čim osoba smanji temperaturu svoje materijalističke groznice, odmah se otvara prostor za prilaženje Krišni, razmišljanje o Njemu, čitanje o njemu i razvijanje odnosa s Njim. Materijalisti tvrde da Bog ne postoji iako to ne mogu dokazati, ali tužna istina koja se krije iza takvih izjava je da Bog ustvari njih uopće ne zanima, dapače, ako ne postoji, onda je njihov životinjski način života opravdan. Jad i bijeda, a ipak rijetki se pitaju postoji li nešto više. Da li je ovaj svemir stvarno nastao eksplozijom kozmičke juhe? Da li je ljudski život namjenjen da se koprcamo 50 godina i onda umremo? "Previše filozofiraš" To su mi uvijek govorili u osnovnoj školi.Srećom pa sam postao Hare Krišna.

- 17:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 31.08.2004.

Obrnuta zaposlenost

Koji je san današnjeg prosječnog studenta? On bi želio biti manager u velikoj firmi, a ona bi željela biti direktorica marketinga. Svi bi naravno željeli raditi od jutra do sutra, razviti karijeru, imati puno novaca, s novcima kupiti puno igračaka i onda umrijeti. O, pardon, ovo zadnje nitko ne bih htio, ali se ipak zna desiti, i to svakome. "Who dies with the most toys, wins". Tko umre sa najviše igračaka, pobjeđuje. To je filozofija "modernog" zapadnog društva.

Ali, kao prvo i prvo, ne može svatko biti manager i direktorica prodaje, jer ima puno više onih koji to žele, nego što ima takvih radnim mjesta, pa se često ljudi znaju pomiriti i sa običnim poslom i ne tako blistavom plaćom.

U knjigama A.C. Bhaktivedante Swamija Srila Prabhupade nalazimo da je današnja civilizacija uzima gunu strasti kao mjerilo uspjeha i sreće. U Bhagavad-giti je opisano da postoje tri sile u ovom svijetu koje su uvijek pomješane i u svojim različitim omjerima upravljaju načinom razmišljanja i životom svakog od nas. Te tri sile su vrlina, strast i neznanje.

Današnja civilizacija je pod utjecajem gune strasti i neznanja. Sreća u guni strasti je takva da na početku izgledao kao nektar, a na kraju kao otrov. Guna strasti se ogleda u velikoj želji i žudnji za uživanjem u predmetima osjetila, prije svega u suprotnom spolu te pretjeranom naporu za dostizanjem materijalnih zadovoljstava.

Sreća u guni vrline je ona koja je na početku kao otrov, a na kraju kao nektar. Sreća u guni vrline dolazi od mirnog života, stjecanju duhovnog znanja. Osoba dostiže takvu sreću aktivnostima koje na prvi pogled ne izgledaju tako ugodne, ali na kraju donose pravu sreću. Takve aktivnosti su rano ustajanje, pjevanje Hare Krišna mahamantre, kontrola uma i osjetila, proučavanje knjiga koje se duhovnim znanjem itd.

Stoga, bitno je zaključiti da postoji mnogi načini na koje osoba može pokušati dostići sreću u ovom svijetu. Sreća koju nam nude današnji mediji i općenito materijalistički način života nije ona prava sreća za kojom tragamo. Prava sreća se nalazi u duhovnoj praksi koja nam donosi mir uma i sreću na jednom dubljem unutrašnjem nivou.

Pravu sreću živo biće dostiže jedino u kontaktu sa Krišnom, a guna vrline nam omogućuje da počnemo primjećivati Krišnu u svom životu.

četvrtak, 26.08.2004.

Obrnuta svakodnevnica

Danas je izvanjski gledano bio jedan sasvim običan dan. Ništa se specijalno nije desilo. Niti sam dobio na lotu, niti ništa takvo. Ono što je zanimljivo je to što mi je današnj dan bio totalno super sa duhovnog gledišta. Mantrao sam Hare Krišna na brojanici, slušao lekciju od Krišninog čistog bhakte Srila Prabhupade, razmišljao o Krišni, pjevao i o Krišni, sada pišem o Krišni i još ću malo čitati o Krišni. Strast danas nije bila izražena u mom životu i zbog toga osjećam veliko olakšanje. Što smo bliži Krišni, to je život ljepši, to je velika tajna za sreću koju nam je donio Srila Prabhupada. Nažalost, tako su rijetki ljudi koji uzimaju lijek za sve probleme. Šteta, ipak onih par sretnika koji su ga skužili, njihova budućnost je vrlo svijetla.

Sreća je uistinu unutar nas, u duhovnoj potrazi za višim razinama svjesnosti, a ne u izvanjskim stvarima. Ipak, većina ljudi sreću traži isključivo kroz osjetila, a takav način života donosi novo materijalno tijelo i nove probleme. Ovo materijalno tijelo je poput tumora na duši, a ipak skoro nitko ne zna kako da ga se riješi, ili još gore nitko niti ne zna da bi ga se uopće trebao pokušati riješiti. Gadno.

Ovaj materijalni svijet je poput zatvora, koji nema rešetke, niti bodljikavu žicu, visoke zidove itd. To je takav zatvor iz kojeg zatvorenici jednostavno ne žele pobjeći. A što ih drži tu? Sebične želje, od kojih je seks glavna. Ovaj materijalni svijet je mjesto iz kojeg svaki pravi gentleman želi što prije izaći.

Sutra idem na kamp, ali ne običan kamp, već Hare Krishna kamp, a onda u nedjelju ćemo svi skupa nakratko preuzeti glavni riječki trg od materijalne energije i pretvoriti ga u duhovni svijet. Jedva čekam.

Nadam se i napraviti par dobrih slikica i tako unijeti radost u srca svih Hare Krišna drugova iz cijelog svijeta koji posjećuju moj web site.

srijeda, 25.08.2004.

Obrnuti otrov

"Za sreću koja na početku može izgledati kao otrov, ali je na kraju nektar i koja budi u osobi svijest o samospoznaji kaže se da je sreća u guni vrline". BG 18.37. LINK

Za sreća koja nastaje iz dodira osjetila s njihovim predmetima i koja na početku izgleda kao nektar, ali je na kraju kao otrov kaže se da ima prirodu strasti."BG 18.38. LINK

Ono što nam se u prvom času čini zanimljivo, kao što je npr. piva s prijateljima, lovljenje komada (mesa) u discu, čitanje novina itd. to je ustvari najveći otrov. Zašto? Zato što veže našu svjesnost za materijalnu atmosferu koja prolazna i bijedna.

A ono što na početku izgleda kao otrov, npr. posvećenost Bogu, kontrola uma, pjevanje Hare Krišna na brojanici (redovno), čitanje o spiritualnim temama, razmišljanje o Krišni itd. To je nešto što treba vježbati, a vježbanje je mukotrpno, i vrlo lako možemo skliznuti nazad na materijalni nivo. Ipak, to što je na početku teško donosi u stvari pravi nektar u životu. Stoga, ne zaboravimo, sreća nije tamo gdje mi mislimo da je, tj. tamo gdje nas naš um uvjerava da je, nego sreća je u slježenju Krišninog recepta za sreću. I pogledajte kako materijalna energija moćno djeluje kroz um, kako ljudi žive svoj život iznova i iznova pokušavajući uživati u materijalnoj sreći koja je poput kapljice vode u pustinji. Kapljica vode nikada ne može utažiti žeđ nekoga tko je jako žedan. Isto tako, mala količina sreće koja se dobija u materijalnom svijetu nikad ne može zadovoljiti dušu koja čezne za neograničenom srećom koja je prisutna u duhovnom svijetu. Samim tim što ste ušli u ovaj dugački paragraf u kojem se govori o Krišni, ušli ste u kategoriju rijetkih osoba ovog svijeta koje se uopće zanimaju za Krišnu. Moja gruba procjena je da će 99% ljudi koja otvori ovu web stranicu shvatiti da se tu nešto radi o Bogu, i odmah zatvoriti stranicu. Ali vi, pošto ste ušli ovako duboko u paragraf, trebate shvatiti da ste vrlo rijetka osoba i da sa Vama u povjerenju nešto nije uredu :). Krišna sam to potvrđuje u Bhagavad-giti BG 7.3. LINK:

"Od mnogo tisuća ljudi, jedan se može truditi da dostigne savršenstvo, a od onih koji su dostigli savršenstvo, jedva da Me jedan uistinu poznaje."

Dakle, da zaključim, sreća nikad nije tamo gdje nas naš um i osjetila uvjeravaju da je, već sreća je tamo gdje Krišna kaže da je. Stoga, uzmimo utočište Bhagavad-gite kakva jest, od A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada i budimo sretni.

utorak, 24.08.2004.

Obrnuta Olimpijada

Juhu, medalja, juhu, dvije medalje. Iako je sport sa duhovnog stanovišta potpuni gubitak vremena u dragocjenom ljudskom obliku života, ipak možemo nešto naučiti od sportaša. Njihova upornost, postojanost i činjenica da žrtvuju puno stvari u svom životu radi sporta nam pokazuje da nije lako uopće doći na Olimpijadu. A dostići Krišnu i duhovni svijet je još puno teže.

Neki ljudi kažu "Neka Krišna dođe pred mene, onda ću vjerovati da postoji". "Čovječe, ne možeš vidjeti niti Mesića jer nemaš kvalifikacije, što reći o Krišni." Za najveće postignuće, a to je dostići društvo Krišne, potrebno je uložiti puno energije, puno više nego za dostizanje medalje. Međutim, mnogi najviši savršeni cilj života shvaćaju kao nešto jeftino. To ja samo kupim mantru za 100 Eura od nekog bogus yogija, i onda shvatim da sam i ja Bogu. Eto, bižuterija se uvijek jeftino prodaje, a to je OK sve dok znaš da je to bižuterija. Ako kupuješ bižuteriju, a misliš da kupuješ dijamant, onda si ili glup, ili lud, ili oboje. Međutim, pravi dijamant je skup i za njega se treba potruditi.

A sada, što je prava Olimpijada? Prava Olimpijada je svaki dan u našoj borbi sa našim lošim odlikama, ono što ustvari trebamo bildati nisu mišići nego naša svjesnost. A tko danas bilda svjesnost, tko danas uopće zna što je to svjesnost i kako njezina kvaliteta umjerava naše lutanje iz života u život. Cilj ljudskog života je zaljubiti se u Krišnu, a disciplina u kojoj svi neprestano sudjelujemo je "Kako pronaći Krišnu na 1000 načina".

Cilj ljudskog života nije skakati u vis kao dikobraz niti nabacivati se s loptom ili se prevrtati poput dvorske lude. Iako je zadivljujuće vidjeti na opimpijadi što sve ovo ljudsko tijelo može napraviti vježbom i upornošću, ljudski oblik života je specifičan po visokoj inteligenciji koja omogućava spoznaju Boga. A ništa, ako netko jako voli brzo trčati, šta će mu ljudski oblik, može dobiti oblik tigra i eto ti brzine.

Za one rijetke koji se žele baviti samospoznajom, prilika je tu, svaki dan, svake minute, svake sekunde. To je najdivnija disciplina koja donosi vječnu medalju odlaska u duhovni svijet i sudjelovanja u Krišninoj vječnoj Olimpijadi.

ponedjeljak, 23.08.2004.

Obrnuta nesreća

Jučer sam pisao materijalnoj sreći i nesreći te, kako su one neodvojivo povezane. Međutim, kako dostići trajnu sreću nepomješanu sa nesrećom. Kako dostići sreću koja ne ovisi izvanjskih okolnostima, koja ne ovisi čak i kojem je stanju naše raspadljivo tijelo. To je prava umjetnost. Bolje pogledajte svijet oko sebe, svi nude sreću koja je ovisna o našem pokvarljivom tijelu. Auti, vikendice, filmovi, DVD-i i da ne nabrajam sve ponovno, sa svime time je gotovo u trenutku smrti, ako ne i prije.

Kako izbjeći sve te probleme koje sam nabrojao u prošlom postu?

Treba prvo savladati abecedu duhovnog znanja. Abeceda duhovnog znanja je da mi nismo ovo tijelo, već duhovna duša koja pripada duhovnom svijetu. Treba promjeniti kvalitetu naših želja, umjesto da želimo nešto za sebe, trebalo željeti nešto za Krišnu. To je cijena odlaska u duhovni svijet. Tamo su svi u ljubavnom odnosu sa Krišnom, dok oni koji ne žele imati odnos sa Krišnom trunu u ovom materijalnom svijetu imitirajući Krišnu.

Ali svi mi potajno želimo upoznati nekoga tko je najljepši, najpametniji, najjači, najbogatiji, najslavniji i najodvojeniji, a to je Krišna. Svi mi želimo odnos s takvom osobom, ali je tražimo na krivom mjestu. I želimo da taj odnos vječno traje. Takav odnos je moguće doživjeti čak i unutar ovog tijela, samo je stvar da treba promjeniti svoju svjesnost u svjesnost Krišne, to je cilj pokreta za svjesnost Krišne, pomoći ljudima da se zaljube u Krišnu, Svevišnju Božansku Osobu.

Netko može reći zašto ja tu osobu ne zovem Bog. Odgovor je da ljudi danas kada izgovorite riječ Bog imaju predođbu o nekom dobavljaču koji ispunjava naše narudžbe. Mi mu se molimo za nešto, onda nam On to pošalje. Ali Bog nije dobavljač, Bog je osoba u koju se trebamo zaljubiti i zato se zove Krišna, što znači Sveprivlačan.

Više o tome možete pročitati na engleskom u Bhagavad-giti