Nikad dovoljno pogleda i riječi, koje pokušavaju opisati sveobuhvatnost duše tvoje..koja dubinom i jecajima spoznaje iskonske mreška površinu zemaljskog svitanja, oceana, gdje toliki u krhkim barčicama beznađa plove,i traže sigurnu luku, koja se u tvom pogledu skriva..Ti me znaš..savršenim prihvaćanjem ti grliš naša sjećanja, koja sežu u beskonačnost bitka..vječna, kao i ja,otkrivaš tajnu eona novog, a ja,kolijevka sam, za čedo koje će se ljuljuškati u paperju moje vjernosti..Da..tvoja snaga razumije moju..Smješkamo se pokušajima kreiranja nečeg što u nedogled pokušava biti tek blijedi odsjaj onog što jest...Savršenstvo shvaćenog susreta, ostaje tajna,koja i otkrivena, iza velova sedam ostaje tajna..Dah trijade sabijen u crvene krljušti čuvara besmrtnog,poljubac titraja, koji odzvanja hipersvemirima, dok uzalud hologramske spodobe pokušavaju kroz crvotočine stvorene ući u sferu sklada,koja se vrti u zanosnom plesu ljubavi..nikad dovoljno shvaćanja u tom neshvaćanju..Nikad dovoljno tebe u pustinji koja žeđa za iskonskim daždom prisutnosti tvoje...