Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
870
OD 14.01.2018.PUTA
Invalidi božji
Posao. Ljutnja. Problemi. Nervoza. Niže Ja želi kontrolirati stvari. Ne ide mi to od ruke (hvala Bogu). Odlazak s posla. Mrgodnost. Ogorčenost. Svjesna i podsvjesna agresija prema svemu i svačemu. Laka noga na gasu. Plavuša ispred mene. Spora. Psujem u sebi i van sebe. Skroz sam van sebe. Žuto s težnjom ka crvenom. Kočenje. Raskršće. Ona je prošla, ja ne. Još psujem. Tupi pogled u semafor. Tupi pogled u sve. U smisao. Jel ima uopće sve to smisla? Odjednom On.... Širok osmjeh. Bez zlatnog zuba. Bez nogu.. Zanimljiv na prvi pogled. Gledam ga. Ček ček, jel on to meni namiguje. Ples. Ono, zajebancija. Hej hej. prijatelju. Koje je to veselje. Životno. Koja energija. Ljubav. Bezuvjetna? Skoro. Daš nedaš, opet si dobro dao. Gleda me u oči. Njegove se smiju, moje su zbunjene. Kako čovječe, kako? Razmišljam. Kao Baltazar, okrećem se i hodam unezvjereno po svom umu. Lijevo-desno, gore-dole. Nema tu odgovora. Spuštam se liftom 2 kata niže. Do srca. Pitam se, tko je tu invalid ustvari. On ili ja. On presretan ja nesretan. On protočan, ja zakrčen. Sjaj aure na kilometar, moja zgrčena,skvrčena. Skrivena u tamne haljine. On, u krnjem tijelu slobodan. Ja u kompletnom - rob. Kompletni rob. Totalni klik. Shvaćam poruku. Unutarnje suze. Za vanjske sam još uvijek previše muško. Vraćaju mi se životni sokovi. Trnci u tijelu. Transformacija. Još jedna dobivena bitka nad moćnom iluzijom. Rat naravno ne. Rat za konačni povratak negdje gore. Ali veselim mu se. Ova mala pobjeda je sve samo ne Pirova. Sreća. Totalna. Razmišljam kako bi sad poljubio onu plavušu. Cijeli svijet. Problemi s početka priče? Nemojte bit smješni. Smrznut sam. Na neopisivo topli način. Trenutak traje vječno. Možda ipak ne. Trube mi. Odavno je zeleno. Sad sam ja taj kojeg psuju. Doći ćete i Vi na neko svoje raskršće mislim u sebi i nevoljko krećem. No tražim još jedan usputni osmjeh. Kao žedan u pustinji. Da ga imam, da ga uskladištim za crne dane. I dobivam ga naravno. Traži i biće ti dano. Hvala ti brate za lekciju. Hvala ti što postojiš. Hvala onome tko te poslao na ovaj svijet. Tko ti je šapnuo da staneš na ovo raskršće. I drugima sličnim tebi. Po svim našim raskršćima. Nema boljih prometnika od vas. Nema boljih semafora. Hvala što me podsjećaš. Što nas podsjećaš. Da smo jedno. Hologram. Da smo ljubav..
bglavac
edin.kecanovic
