Postoje i one blentave, u narodu vrlo uobičajene sorte nazoviosmijeha i nazovismijeha koje zapravo nisu ni osmijeh, ni smijeh, nego su im samo nalik po pokretima mišića lica osobe koja se u pojedinim trenucima kezi ili cereka. Umjesto da se osmjehuje ili smije. Ona iz nekog razloga odabere ovo drugo.

Kez i cerek su fenomeni koje je čovjek preuzeo, najvjerojatnije, od majmuna. Dok se za majmunski osmijeh može čak i kazati da je simpatičan, onaj ljudski preuzet od majmuna, djeluje uglavnom neprirodno, namješteno, odbojno...

Za kez je potrebno rastegnuti usne pri tome pokazujući manje ili više zubi, dakle iskeziti se. Vježbala sam, pa znam. Za cerekanje je, pri upotrebi te iste muskulature potrebno nadodati i kontinuirano izgovaranje glasa "h" u kombinaciji sa bilo kojim vokalom. Po želji i prikladnosti u datoj situaciji. Tako nastaje: hahahaha, heheheh, hihihihi, hohohoho, huhuhuhu.... Nije teško i brzo se uči, kao i mnoge druge nepotrebne forme u ljudskom ponašanju. Nekome je potrebno keziti se ili cerekati, ne znam zašto. Ali znam da se ljudi keze ili cerekaju iz više raznoraznih razloga...

Glupi kez je prisutan kao nadomjestak za trenutnu, iz bilo kojeg osobnog razloga nastalu, nesposobnost spontanog osmijeha ili pametnog izraza riječima ili postupkom. Odnosno iz nerazumijevanja situacije.

Preziran kez uglavnom prikriva zavist ili osudu. U stilu, hehe, mali je, pa pati za pozicijom, velikim i skupim stvarima.

Nerijetko se ljudi keze ili cerekaju iz podrugljivosti. U stilu, vidi budale što radi, hahaha.

Političari često nabacuju grimasu superiornosti, u obliku osmijeha koji to zapravo nije.

Neki ne razumiju vic, pa se cerekaju ili keze radi reda, jer se svi okolo smiju. Da ne bi i sami postali predmet izrugivanja.

Zlobna varijanta je prisutna iz bolesnog oduševljenja nečijim nezgodama. Na primjer, kad netko drugi, kome nije do smijeha, dobije po nosu ili proleti kroz zatvorena staklena vrata...

Postoji i kez bez veze, pojma i definiranog razloga, kod ljudi koji ni sami ne znaju kome i zašto se keze, bez obzira na situaciju. Moglo bi se pomisliti da im "osmijeh ne silazi s lica".... Iako je možda samo profesionalna deformacija, jer treba biti nasmijan osam sati dnevno... Nasmijan! Non-stop. Tko to može... Kez nekako ide, i kad se ostalo ne da... Pa se nenamjerno ponese umjesto domaće zadaće... 

Dok se to isto lice doista ne nasmije ili osmjehne... Onako... Toplo... Iz srca...

Pa se vidi i osjeti razlika.