Odigraj "Tarot DA/NE"

Kalendar događanja

Član borivoj

Upisao:

borivoj

OBJAVLJENO:

PROČITANO

585

PUTA

OD 14.01.2018.

Mail godine

Mail godine
moja napomena: za sve one koji žive u uvjerenju da su narodi "trećeg svijeta" neradnici i da njima nije potrebna nikakva pomoć, grdo se varaju! to potvrđuju i ove slike, a takovima moja poruka je da mućnu svojom glavom i pripaze kamo prosipaju sve neznanje i svoju neučenost... ako su prisutni na magicusu, ne znači da su to i zaslužili i da im je potrebno posvećivati pažnju i poštovanje... borivoj bukva

KLIKALICE

🔝

KOMENTARI

  • 22.05.2010. 11:49h

    Član mlabosMerlin14 uvijek me trgne iz zaborava
  • 22.05.2010. 12:08h

    Član dzorkoMerlin2 sensei Boro, majstore, molim ne ljuti se, no -> svako biće je vrijedno pažnje i poštovanja, osobito neuki, i još ponajviše obezpravljeni (Davorin Zorko)
  • 22.05.2010. 12:09h

    Član dzorkoMerlin2 pozdrav, sa zahvalnošću (Davorin Zorko) :))
  • 22.05.2010. 13:27h

    Član shadowofsoulMerlin11 pa, ne trebamo baš ići u zemlje Trećeg svijeta, da bismo vidjeli nešto ili nekog u čiju poziciju možemo sutra doći... toga ima i kod nas: 1. odi u Traumatološku 2. odi na dječji onkološki odjel u Klaićevoj 3. odi u dom za djecu u Gornjoj bistri 4. posjeti neka SOS-sela 5. kad izađeš iz svog toplog stana, pogledaj kontejner gdje bacaš smeće - tvoja vrećica je na pola prazna, nisu je mačke i psi razderali, već su penzioneri tražili plastične boce 6. pogleda radnike bez plaće, a još uvijek uredno idu na posao 7. etc. etc. etc. ..................................> samo treba - pogledati! i zamisliti se: a kako je meni lijepo! ... no, ne znači da će to stalno biti, ali nadam se, duboko u srcu se nadam, da hoće ne samo meni, već svima....
  • 22.05.2010. 14:13h

    Član vanessaMerlin10 Bože, oprosti nam što smo-/ sam/ nezahvalni , neosjetljivi, nemilosrdni,ect.ect.Oprosti mi Bože.♥ ♥ ♥ ♥
  • 22.05.2010. 14:59h

    Član zemljaMerlin2 Gotovo čitavo čovječanstvo ima problem sa (ne)zahvalnošću jer ljudi imaju tendenciju buljiti u one kojima je bolje, a ne u one kojima je gore. Uostalom, tako je kako je, i na svemu treba biti zahvalan jer nikad ne znaš iz čega ćeš izvući lekciju, šta će te ojačati i pogurnuti naprijed...
  • 22.05.2010. 15:38h

    Član shadowofsoulMerlin11 točno, Zemljo, jer nikad i ne znamo - hoće li nas život ikad staviti (ne daj Bože) u neku od sličnih situacija (bolest, smrt drage osobe, neimaština, čudan poredak eura-pada Euro zona, padaju radna mjesta, siromaštvo, još veća recesija, divljanje kamata na kredite, neisplaćene plaće, neisplaćene ionako male mirovine)... nikad ne znamo što nas sutra čeka
  • 22.05.2010. 18:55h

    Član ljubicaMerlin4 ...nisam nemolosrdna, nezahvalna a najmanje neosjetljiva,svaka tuga, nevolja drugih natjara mi suze na oči.Ako sam u mogućnosti pomoći pomogne, bez obzira što se ponekad i sama nađem u situacji da mi je pomoć itekako potrebna.
  • 23.05.2010. 17:52h

    Član vajranMerlin5 ...pravo privođenje zdravoj pameti.
  • 24.05.2010. 08:24h

    Član borivojMerlin4 ...evo još malo od Kapora,...pozdrav od alius /Magicus/ Momo Kapor ? Razmišljanja dokonog šetača Vidim, na trotoaru kontejner za đubre. Nad njim nagnuta mlada žena u uflekanoj haljini, koja pamti i bolja vremena. Nešto gleda. Nekome nešto govori. Vidim, iz kontejnera izlazi tamnoputa devojčica duge kovrdžave kose. Ona liči na Botičelijevog anđela. Izranja iz đubreta kao mala Venera iz školjke i mutne morske pene koju je izbljuvao grad. Devojčica kaže majci: ?Nema?? Ima li kraće i strašnije reči u našem jeziku od tog večnog ?nema?? Ta reč predugo traje. Majka kaže: ?Pogledaj još malo??, i dete ponovo iščezava u đubretu. Stojim zapanjen tim prizorom. Moj prijatelj, i sam siromašan, nikada ne baca ostatke hleba u đubre. On ih stavlja u plastičnu kesu i polaže pokraj kontejnera. Hleb volšebno iščezava, čim ovaj uđe u kuću. Glad ima četvore oči. Gladni stolećima, kupujemo više hleba nego što nam je potrebno. A, onda ga bacamo. Hleb u đubretu nije dobar prizor. On sluti na zlo. I zlo dolazi. Naši stari su nas učili da podignemo komad hleba koji je pao na zemlju, da dunemo u njega, poljubimo ga i prekrstimo se. Jedanput sam video princezu Jelisavetu kako podiže komad hleba koji joj je pao, kako ga ljubi i krsti se. Dobar, zaboravljeni običaj, pun poštovanja prema hlebu. Zaboravljen, kao i stara reč ? zadužbina. Stari beogradski trgovci, proglašeni posle rata okorelim kapitalistima, ostavili su iza sebe zadužbine. Šta je s novim? Danas ima mnogo bogatijih od njih, pa opet, niko ništa ne ostavlja. Stisli se i ćute. Naši, koji su uspeli u belom svetu: naftaši, bankari, industrijalci? niko da pokloni gradu česmu, javnu zgradu, skulpturu, stipendiju, topli obrok za sirotinju? Kome će sve to da ostave? Svojoj deci? Ali, zna se: uvek postoji generacija koja stiče, i ona druga, koja rasipa. Niko neće ništa poneti na onaj svet, kada jedanput bude odlazio. Izgubljene su sve vere, sem religije sticanja. I ako su otimali, krali, eksploatisali, cicijašili, stari trgovci, tadašnji kontroverzni biznismeni su, opet, sve to ostavljali otačestvu, da nekako iskupe grešnu dušu. Šta mi da ostavimo? Šta su naše zadužbine? Možda treba početi od nečeg malog, gotovo nevažnog? Svet se ne popravlja velikim gestama, već sitnicama. Možda, za početak, treba ostavljati stari hleb u plastičnu kesu pokraj kontejnera? Dve uvele viršle, dopola popijen jogurt? Dotrajale cipele? Kakvo vreme, takve zadužbine! Mogu sasvim lepo da stanu u plastičnu kesu. Ostavljam je pokraj kontejnera i okrećem se posle par koraka. Nestala je! Ta naša mala zadužbina nekada se zvala sevap. Šta je sevap? To je kad činiš dobro delo, a ostaješ nepoznat. Nečija zahvalnost hranila bi tvoju sujetu. Stara gospoda, u prevrnutim grombi-kaputima, obilaze pijace i skupljaju lišće kupusa, poneki otkotrljani krompir, zaboravljenu šargarepu, dva lista zelene salate? Prevrću po kontejnerima i izvlače novine i nedopušene cigarete. Zovu ih ? đubroselektori! Jedan nosi karirani kačket (znam i čiji je bio). Oni više nemaju obavezu da budu gospoda. Oslobođeni su? Nedavno sam u nekim novinama, u dodatku ?Nekretnine?, video fotografije vila na Dedinju koje se prodaju. Bile su tu i cene: šest miliona evra, četiri i po miliona, tri miliona, dva i po? Zanimljivo, među tim cenama nije bilo nijedne od milion evra ? jedine koju bi mogao da plati dobitnik Nobelove nagrade za književnost, koja toliko iznosi. Neverovatno da najslavniji svetski pisac ne može da kupi ni najmanju vilu u jednom kontroverznom beogradskom kraju. Od časa kad sam to saznao, prestao sam da se nadam Nobelovoj nagradi. Ne vredi; ostaću zauvek u jednoj staroj kući, građenoj 1926. godine, sa lipom, česmom i tri komšije u zajedničkom dvorištu, koje mi s vremena na vreme donose tek ispečene uštipke ili parče gibanice. Zanimljivo, novi bogataši, potekli s juga, navikli na stari kraj, oko svojih vila na Dedinju podižu visoke zidove sa prorezima, nalik na puškarnice, a jedan od njih je na ulazu u svoje imanje podigao pravu Trijumfalnu kapiju. On ima i grb, koji je odnekud maznuo: na njemu su dva lava (omiljene životinje u njegovom selu), ali ti lavovi nose bele čarape na crne mokasine. Nema većeg straha od onog kad čovek oseti da će biti zaboravljen. Taj strah od zaborava nagonio je najmoćnije ljude sveta da angažuju velike umetnike i da im budu mecene, pa su tako Mediči i Sforce, kao i mnoge pape, unajmljivali Mikelanđela, Leonarda i Rafaela da bi, upisani u istoriju njihovih dela, preplovili more vremena i zaborava. Mladi ljudi, u naponu snage i groznice sticanja, ne stižu da misle o tome. Gutajući energiju, vreme i prostor, oni veruju da su večni i ne sanjajući da će im sve to potrošiti i upropastiti, već kao što to biva, naredna generacija. Zbog toga su najmudriji od prebogatih još za života ostavljali zadužbine otačestvu koje ih i danas svakog dana pominje. Ilija Milosavljević, zvani Kolarac, tako, ostavi Beogradu velelepno zdanje, a njegovo ime se svake večeri još uvek pominje. On je bio iz sela Kolara, sin abadžije i ratnika aba-Milosava, sa kojim je jednoga jutra 1813, bežeći od Turaka, preveslao Dunav dok je za starim čunom plivao njihov jedini imetak ? belo ždrebe na povocu. Vidim to jutro u bledoj izmaglici reke. Otac i sin vežu svoj čamac za daščani dok pančevačkog pristaništa. Tamo dalje je stočna pijaca na kojoj će Ilija Kolarac postati najčuveniji trgovac nadmudrivši Grke, Cincare, Jevreje, Jermene i Turke ? postavši Ilija Srbijanac ili Servijaner, čiji će tovari brašna i krda svinja zaploviti Dunavom ka gornjim mestima, a slava zasmetati knezu Milošu, dok će zlato poteći rekom da bi se jednoga dana, mnogo godina posle njegove smrti, podigao Kolarčev narodni univerzitet, u čijoj ćemo dvorani slušati Johana Sebastijana Baha ? hladne odseve metematike i kristala. Treba se setiti i preteče dobrotvora, grofa Save Vladislavića, zvanog Raguzinski. Bio je ministar Petra Velikog i Katarine, i bogato je darovao manastir Žitomislići, koji su, inače, kao ktitori, u četrnaestom veku podigli Hrabreni Miloradovići, preci znamenitog ruskog Kutuzovljevog generala Miloradovića? Grof Sava Vladislavić je, inače, poklonio Petru Velikom Puškinovog pretka, Abisinca Hanibala, koga je car oslobodio ropstva i načinio od njega svog generala i plemića. Hercegovac Luka Ćelović, koji je u prestonicu došao sa dva dinara u džepu i kome je Jovan Dučić davao novac za železničku kartu da se okane Beograda i vrati u Trebinje, neženja i skroman čovek koji je čitavog života spavao na gvozdenom vojničkom krevetu, ostavio je Beogradskom univerzitetu, sem velelepnog hotela ?Bristol?, gotovo čitavu Karađorđevu ulicu i park kod Železničke stanice. Mogli bismo ovako nabrajati do mile volje, sve do Igumanova, koji je svoju predivnu palatu poklonio Pravoslavnoj crkvi, i Nikole Spasića sa zadužbinom u Knez Mihailovoj, da bismo se na kraju setili mnogih bogataša kojima ne pada na pamet da daju ni mrvicu svoga bogatstva narodu iz koga su potekli. Alavi, kao što ih je Bog dao, gutaju sve čega se domognu, bežeći od genetske gladi koja ih razjeda iznutra. Uz to, novopečeni bogataši su izuzetne cicije, stipse ili džimrije, što bi rekao narod ? naročito oni što žive na Zapadu. Evro im je veliki kao kuća. Tako se nekako udesi da ja, siromah, plaćam piće milionerima, jer oni nikada ne nose keš, a nemoguće je kreditnom karticom platiti dva oštra pića u pabu. Zato su i bogati, jer nikada ništa ne plaćaju. Ne plaća onaj ko ima, nego onaj ko se navikao da plaća. Gle, trese se imperija za koju smo verovali da će trajati večno. Pucaju banke kao prezrele tikve, a kriza se širi sve do Evrope. Kažu da mi to nećemo osetiti, jer ionako nemamo para koje bi mogle da propadnu. Kao tipičan Srbin, ja, na primer, u banci imam nekoliko stotina evra, što se kaže ? ni za sahranu. Nije mi žao i ako propadnu. Ako ikada umrem, što rekao drug Tito, moraće da me sahrane o državnom trošku, u Aleji zaslužnih građana, gde ću ostatak večnosti preležati, siguran sam, uz nekog sa kim nisam govorio pola života. Bar ćemo se siti naćutati. Na kraju, setih se divne misli koju je voleo da ponavlja moj pokojni prijatelj, Hilandarac, otac Mitrofan: ?Naše je samo ono što poklonimo drugima.? A iz đubreta ponovo izlazi tamnoputa devojčica blistavih očiju i kaže majci: ?Nema!? I pored svega, lepa i nasmešena, ona izlazi poput zaštitnog znaka za nadu. U tom trenutku, nekome, ko zna zbog čega, zastaje zalogaj u grlu.
  • 24.05.2010. 08:26h

    Član borivojMerlin4 kod nas riječana oni imučniji sprdaju sa s ljudima koji kupe po kontejnerima i zovu ih: BAJADERE poznajem više njih koji su bili imučni, imali su u bivšoj jugi sve što im je trebalo: obitelj, dom, posao... sad nemaju ništa i kupe po kontejnerima... OKRUTNA SUDBINA!
  • 25.05.2010. 10:40h

    Član emilioMerlin2 Ima još nešto...a to bi bilo razmatrati kolektivni um i kako on funkcionira. Ja sam dijete uravnilovke i onda pošto bi se moglo reči da su nam uništili Tonal od te uravnilovke nismo dobili ništa jer su se gladni domogli ega kojem nije nikad dosta kao ni vragu pakla. Sve što sam tražio je da me neko izbriše jer valjda Zna da se ne može ništa reči...ali ne uspijeva i onda mi je jasno da ako alternativa ne može pustiti onda je i ona egoična.Razumna! Nema veze čime se ego bavi...on u krajnjoj liniji obožava velike teme iii naravno da sam postao taoc onoga što sam napisao jerrrrr kad se nešto kaže onda mora tu biti i garancija.Ali ja je nemam...ispada kao da sam prodavao maglu.A onaj ko bi uklonio maglu po meni bi znao o čemu se radi.
  • 25.05.2010. 10:50h

    Član borivojMerlin4 bitno je da si ti u magli i glavinjaj tamo do mile volje, ko što radić reče jednom zgodom: - ko guske u magli!

SADRŽAJ UPISAO

Član borivojMerlin4 Dodaj ili oduzmi Merlina

Smatrate člana borivoj dobrim članom portala? Nagradite ga Merlinom.

IZDVOJENO

Vitamin C

🔝

IZDVOJENO

Najnoviji članci

🔝

Napiši nešto, ostavi trag

Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba

DUHOVNOST U TRAVNJU...

TRAVANJ...

ASTROLOGIJA, NUMEROLOGIJA I OSTALO

BRZI CHAT

  • Član bglavacbglavac

    dragi ljudi, nemojte zaboraviti ići na izbore. Lp

    17.04.2024. 08:21h
  • Član bglavacbglavac

    Dobro jutro dragi magicusi, kako je prošla pomrčina sunca?

    09.04.2024. 06:53h
  • Član bglavacbglavac

    Dragi magicusi, želim vam sretan i blagoslovljen Uskrs. Lp

    31.03.2024. 07:20h
  • Član edin.kecanovicedin.kecanovic

    "Tako mi smokve i masline, i Sinajske gore, i grada ovog sigurnog." Kur'an

    24.03.2024. 19:53h
  • Član bglavacbglavac

    Cvjetnica. Idemo posvetiti maslinovu grančicu. Lijep dan vam želim!

    24.03.2024. 06:34h
  • Član bglavacbglavac

    Dobro jutro dragi magicusi. Lp

    21.03.2024. 06:56h
  • Član bglavacbglavac

    Danas je i Dan očeva. Sretno!

    19.03.2024. 08:06h
Cijeli Chat

TAROT I OSTALE METODE

MAGIJA

MAGAZIN

Magicusov besplatni S O S tel. 'SLUŠAMO VAS' za osobe treće dobiMAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I ChingAnđeliProricanje runamaSudbinske karte, ciganiceOstvarenje željaLenormand karteLjubavne poruke

OGLASI

Harša knjigeDamanhurSpirit of TaraIndigo svijetPranic HealingSharkUdruga magicusUdruga leptirićiInfo izlog

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info