Nebo se pokrilo i zašutjelo. U ovoj noći tišine, utapa se kamen u dno, more se zbunjeno odlama i odlazi u beskraj... U kristalnom zrcalu promatram konture svog lica... vidim da su moje sjene zagrljene, vidim da opet iz vatre izbijam gorku šifru tvog imena i bacam je prema zvijezdama...Noć tišine, kao Pariz u proljeće, noć tišine i čudnih hladnih mirisa što mi dolaze i sjećaju na travanjske šetnje Gornjim gradom. Noć tišine... na trgu ptica nema nikoga... cijeli taj svijet šuti, noć tišine je savila gnijezdo ispod mog balkona išuti... Iz visine dolazi sablasni mir... Još uvijek čujem onu staricu što me zaziva iz tame i pjeva kako su čudni listovi moje knjige života.. Noć tišine... Iz mojih trošnih temelja polako izrasta plava sjena, odvodi mi srce i ostavlja ga u tami.. Noć tišine... sjećam se budućnosti, drugih gradova, osamljenih trgova ptica... Ostavljeno mi je srce u tami, a nebo boje čelika najavljuje ovu ... noć tišine...</

http://shadowofsoul.blog.hr/