Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
570
OD 14.01.2018.PUTA
MOJ DUBROVNIK
...iako smo imali let u 21.10 navečer, ja sam "letjela " od jutra.Ništa mi nije bilo teško tog petka. Odradili smo jutarnju i popodnevnu smjenu, Sonnyja smjestili u prekrasan pansion za pse u Galgovu, gdje ga uvijek ostavljamo prilikom putovanja. Moram napomenuti da je to mjesto gdje možete svog psa nagraditi praznicima, jer su ljudi izuzetno dobrohotni i pravi zaljubljenici u pse.E, sa malim živčanim Paskom, za kojeg ja kažem da je na mamu, već je druga stvar. Sad vam je valjda jasno od kud mi nick!!!!On je imao nekoliko babysittera, Pasko bježi za mnom, ne poštuje autoritet i ne boji se kazne! Već u 18 sati došli su prijatelji po zadnje upute. Nazdravili smo, jer to je bio i moj prvi let putničkim avionom. Evo nas na aerodromu, a kad tamo odgođen let do Dubrovnika pa nam ponudili do Splita. Svašta, pomislih, pa u čemu je poroblem? Pa bar ja znam zemljopis. Dubrovnik je odmah tu, iza flanjke!!!Iskrcasmo se u Splitu, a tamo grozota! Muž me je doslovce ulovio za ruku da me bura ne otpuše. I uđosmo u autobus za Dubrovnik!!! Ali nije to bio pravi autobus, već njihov aerodromski bus. Taj nas je tvrdi" neosedlani jarac" četiri sata vukao do Dubrovnika. Stigosmo u 2 poslije ponoći, a kad tamo snijeg!!!A što da vam kažem, od neudobnog sjedala mislila sam da će mi rep narasti. Ulazak u sobu ublažio je sve boli.Grijani pod, besprijekoran krevet i konfor te mogućnost kuhanja čaja i kave, a o mini-baru da ne govorim. Pogled na cijene sve mi je objasnio: noćenje sa doručkom u dvokrevetnoj sobi van sezone iznosi 3400 kn. Već pomislih "tko to more platit" kad vidjeh da je u sezoni točno duplo!A, tek ujutro miline?! Sve mi bilo žao što sam vegan. Švedski stol, a oko tebe konobari skaču, a neka jela ni ne prepoznaješ. A, onda krenusmo u osvajanje Dubrovnika. Svi muzeji bili su naši. Knežev dvor, Muzej Marina Držića, Akvarij, Muzej apoteke, a u Etnografskom sam i plesala linđo. A ne znaš gdje je bilo hladnije, u kamenim muzejima ili u vani na buri. Da nisam pojela vruću juhu i pipila 2 deci crnog vina na Stradunu, mislim da bih se smrzla. Zatim smo zalegli, jedva se probudili za svečanu večeru i koncert. Bogu hvala, što je bilo u našem hotelu!!! A,svečana večera ? Skupocjeni dernek ! Red Kemala, red Halida i meni mnoštvo nepoznatih pjesama. Ali ,bilo je lijepo! Upoznala sam se s Kemalom čije pjesme zaista volim. Drugo jutro prošlo je u pakiranju i u isčekivanju leta, koji se stalno odlagao, a ja sa ludila od pomisli na autobus . A onda se desilo stvarno nešto nepredvidivo. Suprug mi je sredio let u kabini sa pilotom i kopilotom. JOJ, bilo je krasno, toliko krasno da drugačije više i ne želim letjeti. Ipak, još uvijek mi nedostaje više snage i brzine i zato sam se odlučila na skok padobranom u tandemu...Evo, prošla su tri dana i ja sam se konačno ugrijala. Boli me svaka koščica, ali nije mi žao! Još više slušam Kemu, jer da nije bilo nagrade, ne bi bilo ni ovako luksuznog Dubrovnika!!!!
bglavac
edin.kecanovic
