Šest minuta do ponoći: Svi scenariji sudnjeg dana

Piše: Nikola Radović

Sat sudnjeg dana namješten je ovaj četvrtak na šest minuta do ponoći. Nakon atomske kataklizme u Japanu 1945. fizičari koji su radili na izradi atomske bombe (projekt Manhattan) pokrenuli su časopis Bulletin of the Atomic Scientists. Osnovni cilj časopisa je upozoravati svijet na opasnosti koje donose nuklearno naoružanje i oružja masovnog uništenja. Još 1947. u časopisu je na naslovnici predstavljen “sat sudnjeg dana”, pokazujući koliko su ljudi blizu totalnom uništenju. Kazaljka je tada pokazivala sedam minuta do ponoći, odnosno do smaka svijeta. Sat je u 64-godišnjoj povijesti pomaknut 18 puta, a 2007. bio je, zbog nuklearnog naoružavanja Sjeverne Koreje, samo na pet minuta do kraja svijeta. Ljude, osim ratnog arsenala, danas brinu i sve vidljivije klimatske promjene, teroristički napadi i ostale pošasti. Sat zato danas “kuca” u skladu s novim vremenom.

- Na satu 2010. čitamo 23:54, a umjereni optimizam dugujemo smanjenju nuklearnog naouružanja u svijetu prvi put nakon Hiroshime i Nagasakija. Također se nazire pokušaj razvijenih i zemalja u razvoju da napokon smanje emisije štetnih plinova u atmosferu - ističe Bulletin of Atomic Scientists, u kojem je danas čak 19 nobelovaca. Sat je najbliže ponoći, na samo dvije minute, bio 1953. nakon što su SAD i SSSR testirali i povećali nuklearni arsenal.

Borba za vodu i hranu

Kako god neugodno zvučalo, ljudi se u svijetu sisavaca lako mogu usporediti sa skakavcima u svijetu kukaca. Roj skakavaca proždrijet će sve na putu, a umrijet će nakon što nestane hrane. Svjetska populacija ljudi povećava se svake minute, a ratovi za naftu te sutra za vodu i ostale resurse bit će surovi i dugi. Skakavci ipak prežive jer polažu jaja iz kojih će se izleći novi primjerci nakon što uvjeti postanu povoljniji, no jedini spas za ljude je da promijene populacijsku politiku i uspore rast.

Oružje sudnjeg dana

Debela Berta iz Prvog ili V2 rakete iz Drugog svjetskog rata ne mogu se usporediti, primjerice, s kataklizmičkim scenarijem, u kojem je napravljena još razornija fuzijska bomba. Nakon eksplozije Zemlja bi mogla izgledati poput umiruće zvijezde. Ratni znanstveni inovatori razmišljaju i o gravitacijskom oružju koje bi moglo zaustaviti vrtnju, a time i život na Zemlji. Iako je većina ovakvih oružja još znanstvena fantastika, dovoljno se prisjetiti da su ljudi još u prošlom stoljeću ratovali konjicom, a danas se gađaju preko kontinenata.

Biološko oružje

U pandemiji 1340. kuga ili “crna smrt” pokosila je oko 75 milijuna ljudi. Španjolska gripa je 1918. ubila čak 100 milijuna ljudi, a ebola je učinkovita u 90 posto slučajeva. Ipak, najveća opasnost ne dolazi od prirodnih supervirusa nego iz laboratorija koji eksperimetiraju biološkim oružjem, koje bi moglo biti 100 posto učinkovito u ratu, ali i u miru jer su nezgode u laboratorijima česte te mogu lako i slučajno dovesti do širenja bolesti.

Totalni nuklearni rat

Ako iz nekog suludog razloga dođe do nuklearnog rata, termonuklearno razaranje bilo bi toliko jako da bi se čovječanstvo u minuti vratilo u kameno doba. U sljedećih nekoliko mjeseci oni koji nisu bili “otpuhnuti” katastrofom proživjeli bi nezamislivu nuklearnu zimu, a zbog radijacije, otrovnih kiša i gladi pojavile bi se nove smrtonosne bolesti. Odgoditi najgore mogli bi samo oni u dubokim atomskim bunkerima, no samo na 24 mjeseca.

www.24sata.hr