Zapamti me, tamo gdje se spajaju dan i sumrak, u tankoj zlatnoj niti, piši mi novu priču one vječnosti što uvijek zna u dobrom ritmu zarotirati misli i zavesti srce.
Kad se lav zaljubi u lane i položi svoje srce lanetu pred noge, kad je Mjesec prepun i vrijeme je za maštu, osjećam proljeće iz dubine oceana i svilene tame Svemira.
Zapamti me u tom trenutku i neka 21 gram tvoje duše živi za mene.
Jednom, kad svoje tijelo darujemo prahu i kad oluja više neće sušiti usne umorne od dozivanja mog imena, ne reci u tom trenu nikad: „najdraža moja“.
Zapamti me u tom dobrom ritmu, u toj čaroliji rasvijetljenog neba i usplamsale tame, dok Suton naslućuje Zoru, a nema je.
Piši mi novu priču naše vječnosti, a kad vjetar jednog sjajnog dana donese ispisani list, pisat će: još uvijek postoji jedna ljubav.