PROČITANO

460

PUTA

OD 14.01.2018.

Igrajmo se vidovitosti - THE CHOICE

Rado bih podijelila ovu kratku pripovjetku iz gimnazijskih dana sa vama, a to znači, staru više od trideset i pet godina, koja je još uvijek negdje oko mene, i koji puta je ponovo pročitam. Tada je bio predložak za "viđenje" jedne pretpostavke, putovanja u budućnost na satu psihologije... Profesor filozofije, psihologije, sociologije, i logike koji nam je predavao, mnogima od nas, uspio je na suptilan način ukazati da postoje i drugi svjetovi, i odškrinuo je vrata, na koja su neki i uspjeli i ući, i krenuti u životu vrlo neobičnim stazama.... No, iskreno godinama me mučilo, isto pitanje. Žašto je glavni junak pripovjetke odabrao takav izbor ? I, što bih učinila da sam bila njegovu mjestu? I, što je to tamo vidio, kada je njegov IZBOR bio:

W.HILTON-YOUNG: THE CHOICE Prije nego što je otišao u budućnost Williams je kupio kameru i magnetofon i naučio stenografiju. Te noći, kad je sve bilo spremno, skuhali smo kavu, i stavili brandy i čaše na stol da dočekaju njegov povratak.

- Do viđenja - rekoh.

- Nemoj ostati predugo.

- Neću - odgovori on.

Pažljivo sam ga promatrao, a on jedva da je zatitrao. Vjerojatno se vratio u istu sekundu kad je i krenuo. Nije izgledao ni dana stariji; očekivali smo da će tamo provesti tamo nekoliko godina.

- Pa ? -

- Pa - reče on - da popijemo kavu.

Točio sam, jedva suzdržavajući nestrpljenje.Kad sam mu pružio kavu, ponovo upitah:

- Pa ? -

- Pa - stvar je u tome da se ne mogu sjetiti. -

- Ne možeš se sjetiti? Ničega? -

Razmišljao je trenutak i tužno odgovorio:

- Ničega. -

- A što je s bilješkama? Kamerom? Magnetofonom? -

Bilježnica je bila prazna, brojčanik na kameri bio je na "1", gdje ga je i postavio, ni vrpca čak nije bila uložena u magnetofon.

- Blagi Bože! - prosvjedovao sam - zašto? Kako se to dogodilo? Zar se ničega ne možeš sjetiti? -

- Sjećam se samo jedne stvari ! -