Nikad dovoljno riječi,da bi ugasile veličinu nježnosti,koja se uzdiže iznad svih nesuglasja ljubavi..A ljubav,kao besmrtna i čarobna esencija svega što se izreći ne može, opstaje..U svemu, kroz sve,onakva, kakva JEST..U nemogućim pokušajima da je prekrijemo bezbrojnim imitacijama i maskama, da napravimo surogat Čistoće daha anđela,udisaja neba,i mirisa vječne kristalne ruže, koja u srcu Savršenog cvjeta...Tko nije Ljubav, svaki pokušaj sastavljanja te riječi u sebi,boljet će kao vatra živu ranu..I kad tad,iako se pokuša sastaviti neki oblik te primordijalne esencije,a nije supstancija čarobne iskrenosti, dolazi do rastapanja, i ponovnog uranjanja u mrak..Svjetlo uvijek ostaje svjetlo..A ljubav je svjetlo..I suštinska nježnost..I život koji ne prestaje..