Brojne priče govore o pacijentima s Alzheimerovom bolešću i drugim oblicima demencije koji su prizvali stara i naizgled davno izgubljena sjećanja tako što su slušali dobro poznatu melodiju. Nedavno istraživanje s Kalifornijskog sveučilišta potvrđuje i pruža objašnjenje za teoriju zašto glazba uspijeva razbuditi sjećanja zakopana zbog posljedica Alzheimerove bolesti.

Petr Janata, profesor psihologije na Centru za um i mozak pri Kalifornijskom sveučilištu, otkrio je da je područje mozga u kojemu su uskladištena stara sjećanja istodobno i područje koje spaja poznatu glazbu, pamćenje i emocije. "Taj dio mozga najvažniji je za pohranu osobnih sjećanja i emocija koje su povezane s tim sjećanjima, uključujući i glazbu povezanu s njima", rekao je Janata Ivanhoeu. To je predčeoni korteks (smješten točno iza čela), koji među zadnjima odumire tijekom razvoja Alzheimerove bolesti. Upravo je ta osobina tog dijela mozga, pored istraživanja koja su pokazala reakcije oboljelih od Alzheimerove bolesti na njima poznatu glazbu, ponukala Janatu da izvede istraživanje o buđenju autobiografskih sjećanja zahvaljujući glazbi. Svaki je sudionik istraživanja prepoznao prosječno 17 od 30 glazbenih uzoraka, a 13 od prepoznatih uzoraka prizvalo je vrlo snažno osobno sjećanje. "Kad počne svirati glazba, odjednom se razbuđuje dio mozga u kojemu je glazba povezana sa sjećanjima i emocijama", nastavio je Janata, uspoređujući ulogu glazbe u ovom procesu s "glazbenim zapisom sjećanja". "Kad slušate poznate glazbene komade, i sjećanja se raspleću", kaže Janata, koji planira ponoviti istraživanje na starijim osobama, kao i na onima s blagim spoznajnim oštećenjem, koje je često prvi znak demencije.

Izvor. http://www.vasezdravlje.com/izdanje/clanak/1825/1/