Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
1013
OD 14.01.2018.PUTA
kritika i istina
Odrastoh u tisini, jer ono sto sam htjela ubise, protjerase. Rekose, ne jos si mlada , ne mozemo te pustiti daleko od nas, veliki su izazovi. Molih kroz suze, a duboko u dusi znadoh istinu u tu skolu se necu upisati, jer svako dijete poznaje svoje roditelje, a i donekle i samog sebe. Prosle su godine, upisah se u prvu mogucu skolu koja je donekle slicna onoj koju sam ja zelila,. Normalno, moje frendice iz te skole su zivjele, cinilo mi se sretnije, izlazile su van kad su htjele,pa sam i ja htjela. No, ponovilo se,IZAZOVI su veliki, rekose moji roditelji, uz odlucno NE. I tako zapoce moja sutnja, imala sam "duzu nastavu",i pocela izlaziti sa frendicama po kaficima , u disko, a roditeljima govorila ono sto su htjeli cuti. Netko bi rekao, obicna lazljivica, valda i jesam, no dijete koje dobije batina za svaku sitnicu krivo napravljenu, a srce trazi vise. Kada, su saznali za moje tajne izlaske, nisu me tukli, bila sam ipak malo velika, al vikali jesu. To me dirnulo nije, al suze u maminim ocima jesu, pa sam obecala da cu biti bolja. Al, sam opet isto radila i jos vise lagala, sad jos cvrsce i bolje, jer ne bi mogla podnijeti da mi mama place. Od tog vremena je proslo dosta, al ostala je navika ne reci istinu, Poslije mi uslo u naviku zaobilaziti istinu, sto me cesto lupilo po glavi. No, vidjeti osmjeh na necijem licu mi je vise znacio, nega sama istina.,. Ono sto su moji rekli je uvijek bilo istina, no zbog cvrste ruke, da li, ili zbog mog karaktera koji se borio posstojati ili ne postojati, kritiku bi uvijek cula, al rijetko prihvatila. Zato sam se gubila iz vida svojih frendica i moje rodbine, povlacila u sebi i borila sa kompleksima. Sve je to uvjetovalo da sam postajala sve vise tvrdoglava, ali i uvjerena da sam dobra i da me nitko ne razumije. Da bi dokazala da sam dobra, pomagala sam svima, uvijek bila ljubazna i na usluzi. I danas kada vec imam djecu, veliku, jos uvijek sam iskompleksirana i tvrdoglava i kritike tesko podnosim, No, postoji jedan dogadaj koji me trgnuo i koji me uputio da ipak koji puta poslusam kritike, bez odbijanja. Frendica mi citala horoskop i veli, pa ti si jako sebican znak, a ja blijedo odgovorih, ja ne, vidis da ti uvijek pomazem, slusam, ne kritiziram. A, ona veli, da je njen muz istog horoskopskog znaka i zna iz svakodnevice. Nisam jako uvjerena u sve moguce objave horoskopa u svakojakim novinama, al to sto mi je ona rekla , malo me ponukalo na razmisljanje. Zakljucih , nakon svih godina, ja sam obicna sebicnjaca, volim osmjeh na drugim licima, a lazem ih. Klimam im glavom, a sutra ce ponoviti istu gresku, dok se ja budem topila u njihovim osmjesima, tko zna sto im se sve moze dogoditi. Mogu kupiti drugi bolji auto, a ne taj od mog susjeda s kojim sam dobra i znam da je krntija, a oni bi se mogli ubiti s njim na cesti, jer zakaze svako malo. Moja frendica kojoj sam rekla da je lijepo nasminkana , ne bi hodala ko bozicno dvrce okolo da sam joj lijepo rekla kako izgleda. A, ja ne bi godinama zivjela s kompleksima da sam koji put poslusala svoje roditelje i bez obzira na sve rekla sto ih ide , a i sto ja zelim. Jer kritika, glavu cuva , a i zivot produzava. Bez obzira kakve zivote imali, tko nas tukao i sto nam nije dao., moramo voljeti zivot, jer ga zivimo. Ako ga zivimo vec, zivimo ga u istini, a ako ga zivimo u istini, nasa istina nam je ipak najbliza, pa poslusajmo sto drugi imaju reci o nama. Mozda ipak i oni vole istinu , a sigurno da onaj tko je na zemlji vidi pticu odozdo, . A, onaj tko je gore vidi je s druge strane.Pa lijepo je vidjeti obje strane.
bglavac
edin.kecanovic
