Kroz ovu tihu noć na dlanu hladan dah, u očima topli sjaj… Vjetar raspršuje kristalnu misao, koju ni magla ne krije… U dubini duše lunarni sjaj, tvoje ruke u bijeloj vodi donose tišinu … Dijamantno plave oči gledaju i donose kristalnu misao na dno duše…Noć je tiha, zvijezde zastiru panoramu grada i poput očiju mačke promatraju to tamno mekano dno moje duše… Svaka duša ima svoj bezdan… Je li netko ikad došao do kraja tog dna? Gledam noć, hladan dah na dlanu, u očima topli sjaj. Na oltaru noći dao si mi boju života, sa dna duše se lagano diše… U auri mirna ravnoteža… Sve tamno i mučno pretvorio si u život… Život je san… želim ti lijepe snove…