San iznad vode… pred oltarom noći poklanjam sjenu i okrećem lice… Između svjetova mi je kliznula misao… gledam oči u zrcalu… Pred oltarom noći poklanjam sjenu i okrećem pogled…između mene i tebe sklad… Kamo bih ja bez tvojih bijelih misli? Što bih bez tvog zaraznog osmijeha i bezazlenog pogleda? U pogledu se ogleda prvi početak… između tvoje prošlosti i moje sadašnjosti samo bijeli stolovi, vesele gozbe, glazba…Slobodni u izboru… Pred oltarom noći poklanjam sjenu i otvaram srce…Ljudi rođeni, a odbačeni, bez onog crvenog sjaja i aure ljubavi, dolaze pred moj dom… Skupljam sitnice i vidim u svom srcu cijeli svijet za tebe… Pred oltarom noći poklanjam sjenu…