Bolesne ideje su pogrešna vjerovanja koja nemaju svoju potvrdu u stvarnosti. Tako bolesnik može vjerovati da ga netko prati, sprema zavjeru protiv njega, prisluškuje telefon, ili vjeruje da mu netko može čitati misli, umetati tuđe misli u glavu ili kontrolirati osjećaje, misli i pokrete, da netko upravlja njegovim ponašanjem nevidljivim magnetskim valovima i sl. Bolesnik može vjerovati da je neka druga osoba kao Isus, neki znanstvenik ili glumac ili da ima neke posebne moći i kontakte s drugim svijetom, da mu ljudi s televizije šalju posebne poruke i drugo.
Halucinacije su vrlo česte u bolesnih od shizofrenije. Slušne halucinacije su najčešće. Najčešće glasovi komentiraju njegovo ponašanje, daju savjete, kritiziraju bolesnika, ili mu nešto zapovijedaju. Rjeđe su vidne halucinacije, što znači da vide stvari koje ne postoje; mogu vidjeti Isusa, čudovišta, vraga i sl. Mogu imati tjelesne halucinacije što znači da imaju osjećaje po tijelu koji nisu izazvani pravim podražajem osjetila, tako mogu osjećati da im nož reže trbuh, struja prolazi kroz noge, nevidljiva ruka ih dodiruje što često povezuju s drugim bolesnim idejama kao da netko utječe na njih u namjeri da ih uništi i sl.
Sumanute ideje su najčešće ideje proganjanja (mogu navesti bolesnika da izvrši suicid), ideje veličine ili oboje (tada uslovljavaju nasilničko ponašanje bolesnika), ali se mogu javiti i ideje sa drugim sadržajima, kao što su religijske sumanute ideje, sumanute ideje ljubomore, i dr. Sumanute ideje su nelogične i manje ili više nesistematizirane. Bolesnici su nepovjerljivi, sumnjičavi, razdražljivi, mogu biti agresivni kada od progonjenih postaju progonitelji. Popratni simptomi uključuju još anksioznost, srdžbu, suzdržanost i svadljivost.
Premorbidna ličnost (karakteristike ličnosti prije pojave bolesti) je često karakteristična: radi se o afektivno hladnim osobama, koje su često nezadovoljne, kivne na druge, sarkastične i svadljive.
Kasniji početak bolesti omogućava bolesniku relativno očuvanje već stečenih socijalnih relacija, snage Ega su veće, te ispoljavaju manju regresiju i bolje kontrolraju svoje emocionalno reagiranje i ponašanje nego što je to slučaj kod drugih subtipova shizofrenije. Uspijevaju često da se adekvatno ponašaju u socijalnim situacijama.
Inteligencija u područjima koja nisu zahvaćena psihozom je najčešće intaktna. Oboljenje ima remitirajući i lagano progresivan tok uz relativno dobru prognozu, koja se postiže adekvatnim suvremenim liječenjem.
Obilježje paranoidne shizofrenije jesu razne vrste deluzija. Vrlo često se radi o idejama proganjanja, no zastupljene su i ideje veličine, ideje referencije, te sumanuta ljubomora.
Kad govorimo o paranoji općenito, treba razlikovati bar 2 tipa psihičkih poremećaja. Jedan se odnosi na tzv. paranoičnu konstituciju ličnosti, a drugi na paranoičnu psihozu. Prvi tip karakteriziran je nekim temeljnim obilježjima kao što su: precjenjivanje vlastite osobe, sumnjičavost, psihička krutost i antisocijalno ponašanje. Precjenjivanje vlastite ličnosti iskazuje se ohološću sve do megalomanije. Sumnjičavost i nepovjerenje iskazuje se prema svemu i svačemu, strahom bolesnika da ne ispadne glup, pretjeranom preosjetljivošću u odnosu na kritike, što kod takve osobe stvara dojam da je potcijenjena i zapostavljena. Psihička krutost (rigidnost) manifestira se npr. u tome što takva osoba pati od kulta formalne dosljednosti, bez nijansiranja, tj. ona inzistira na pravdi zbog pravde, iz čega nastaju brojni sudski procesi koje takve osobe stalno potežu. Njihova moralna načela jednako su tako rigidna, ali više u odnosu na druge nego na na njih same. Antisocijalno ponašanje rezultat je svega navedenog, a neprestani sukobi s okolinom dovode ovakve osobe do potpune socijalne izolacije. Nerijetko ovakvi bolesnici pokazuju snažnu agresivnost koju pripisuju drugima (mehanizam projekcije).
Drugi tip bolesnika su oni koji boluju od paranoične psihoze (laički: paranoično ludilo). Ovakvi ljudi pate od manifestacija kronične sumanutosti, ideja odnosa i manije proganjanja. Paranoični bolesnik godinama razvija sustav koji je vrlo logičan i zatvoren u svojoj konstrukciji, ali je temeljen na krivim premisama.
Npr. bolesnik koji je pronašao neki tehnički izum i ponudio ga nekoj tvrtki na otkup. Stručna komisija je procijenila da izumitelj nije dobro riješio tehničke probleme, pa je nejgov izum kao takav neupotrebljiv i ne može ga otkupiti. Bolesnik “izumitelj”, međutim, ne dijeli mišljenje stručne tehničke komisije. Tu sad nastaje krug neprekidnih tužbi. Bolesnik tvrdi da je komisija stručnjaka potplaćena, da mu je nesklona, da mu kolege zavide, pun je dokaza o krivim informacijama koje su neprijatelji dostavili tvrtki i sl.
Bolesnik obično jednu osobu ili određenu grupu upliće u paranoidni sadržaj. Često je i ljubomora sadržaj paranoje. Paranoične osobe onda uhode i tajno prate svaki korak partnera u kojega sumnjaju da ih vara s drugim. Sve je sumnjivo: poštar koji donosi pisma, službenik koji naplaćuje TV pretplatu ili onaj što otčitava potrošnju električne energije. Ako muž sumnja u ženu onda će mu i to što žena izlazi s prijateljicom biti samo znak da ona pred njim skriva sastanak s drugim muškarcem, a prijateljica joj služi samo kao krinka itd.
Potrebno je napomenuti kako se laici u svim oblicima paranoje teško orijentiraju o točnosti bolesnikovih navoda, upravo zbog upornosti i logičnosti s kojima bolesnik gradi paranoidni sustav. Ako su paranoici agresivne osobe mogu biti i opasni po okolinu.

http://anksioznost123.blog.hr/2009/03/1626067775/paranoidna-shizofrenija-vs-paranoja.html