Jutros sam dugo razgovarala s Majom Mihić, autoricom knjige o šarmu. Ona priprema niz radionica i seminara o tomu što šarm jest i kako ga kultivirati, a možda i steći ako nije prisutan u čovjeka. Iz susjedne su joj države predložili da projektira seminar za udavače gdje bi ih ona poučavala kako pokrenuti svoje prirodne kapacitete i šarmirati ljubav svoga života. „Kakva dobra ideja!“ – velim joj. „Ubaci u to što više raznih popularnih simbola; cvijeće na primjer. Što koji cvijet znači, koje je njegovo magijsko djelovanje, općenito, ubaci više prirode…“ „Da, to i namjeravam jer što je u biti šarm nego čarolija prirodnog privlačenja energija?“

Onda sam joj ispričala o japanskoj željezničkoj pruzi uz koju rastu kilometri i kilometri hortenzija. Japanci se hrpimice dolaze voziti vlakom kako bi u kasno proljeće mogli uživati u prekrasnim ružičastim, plavičastim i ljubičastim cvjetovima uz prugu. „Da, gradski ljudi sve više vole prirodu jer im nedostaje.“ – komentirala je Maja. „Zanimljivo, nekako najviše cijeniš ono što si imao pa izgubio…“

Zatim smo prešle na najnovije iz SAD-a za koje nas vežu zajedničke uspomene. „Jesi li čula da Amerikanci sve masovnije rade vrtove po gradovima? Prekopaju neko zapušteno dvorište ili navoze zemlju na terase pa uzgajaju svoje povrće i voće. Jedan dio sami potroše a višak daju dobrotvornim udrugama. Nije to samo zbog uštede dolara nego u prvom redu zbog druženja s drugim ljudima iz susjedstva. Sad i projektanti uključuju gradske vrtove za uzgoj hrane u projektiranje gradskih četvrti i pri obnavljanju starih. A znaš kako je došlo do toga?“ – upitala sam Maju. „Neka je žena, tako tvrdi, dobila ideju od izvanzemaljaca i toliko se nadahnula da je organizirala razne udruge za podizanje vrtova. I sad je to hit!“ „Ha, ha, izvanzemaljci dolaze…

Nije li i žena novog japanskog premijera imala susrete s njima?“ – nasmijala se Maja. „A što je s tvojima? Malo si ih zanemarila…ili si prerano s tim počela?“ „Da,vjerojatno je bilo prerano. U moje su doba i vegetarijanci i vegani i organski uzgoj hrane bili samo za čudake, a kamoli ne naša svemirska braća! Iz toga su se svi sprdali. Ta je cijela ideja bila totalno marginalna glavnini društva, a gle sad obrata! Michele Obama kopa u organskom vrtu, Japanka ima kontakte s izvanzemaljcima, a jesi primijetila što se događa kod nas?“ „S izvanzemaljcima?“ – upitala je. „Ma,ne. S poimanjem tih nekad marginaliziranih likova.

Ako gledaš našu glavnu sapunicu na tv-u – čini mi se da se zove Dolina Sunca – primijetit ćeš zanimljive stvari o dva glavna muška lika. Negativac se zove Juran i hoće uzgajati GMO povrće na zajedničkom imanju jer ga samo zanima zarada, a pozitivac je Kristijan i – zamisli – bori se za ekološki - tj. organski uzgoj - zato što je to dobro za ljude i prirodu! Još bi samo prije deset godina bilo obrnuto, sigurna sam.“ –odgovorila sam joj. A onda se Maja zamislila i izgovorila nešto jako pametno: „Da, znaci vremena, simboli se mijenjaju…“

Očito, okruženi smo novim simbolima vremena. Pitanje je samo nije li prekasno za generalni zaokret? Ili smo, nažalost, već mrtva, potrošena civilizacija?