Krishnine zabave u djetinjstvu – balya-lila ili kumara – u Gokuli su se odigrale od Njegove prve do pete godine, odnosno tri godine i četiri mjeseca. To su opisali naši acarye u komentaru na Srimad-Bhagavatam (10.45.3):
„Za veoma kratko vrijeme Rama i Krishna više nisu morali da puze nego su sasvim lako počeli da hodaju po Gokuli na Svojim nogama, uz sopstvenu snagu.“
Ponekad vidimo da kraljev sin, čak i dok je u dobu pauganda svog života, izuzetno brzo raste i radi neke stvari kao da je u dobu kaishora, koje predhodi mladosti. Šta onda da se kaže o Gospodinu Krishni čiji je neobično brzi rast utvrđen u Vaishnava-toshani, Bhakti-rasamrita-sindhu, Ananda-vrindavana-campu i drugim radovima.
Srila Vishvanatha Cakravarti objašnjava:
„Tri godine i četiri mjeseca, koliko je Gospodin Krishna boravio u Mahavani [Gokuli] su jednaki dobi od pet godina za obično dijete, i u tom periodu On je okončao Svoje djetinjstvo [doba kumare]. Od tada pa do Njegovog uzrasta od šest godina i osam mjeseci, kada je živio u Vrindavani, se određuje Njegovo rano dječaštvo [doba paugande]. Njegov uzrast od šest godina i osam mjeseci do desete godine, kada je živio u Nandishvari [Nandagramu] pripada Njegovom kasnom dječaštvu -- doba kaishore [kišori].
Kada je imao deset godina i sedam mjeseci, na jedanaesti lunarni dan tamne četrnaestodnevnice, u mjeecu Chaitri [Ćitri], On je otišao u Mathuru, a na četrnaesti dan poslije toga je ubio demonskog kralja Kamsu. Tada je okončao Svoje doba kaishori [kišori] i vječno ostaje u tom dobu. Drugim riječima, trebalo bi da shvatimo da od tada Gospodin vječno ostaje u Svom dobu kaishora [kišori].
Krishna ustvari nikada ne odlazi iz Vrindavana: vrindavanam parityajya padam ekam na gacchati. Kad Krishna prividno ode, On to čini u Svom Vasudeva obilježju. U vječito spontanom raspoloženju Njegovih ljubavnih razmjena, u Njegovom djetinjstvu i ranoj mladosti, inače se uživa samo u Vrindavani.
Kada je sreo Radharani i druge Vraja-vasiye [vraja-lokera = stanovnici Vrinadavane] na Kuruksetri Krishna je rekao:
„Najdraža moja Srimati Radharani, molim Te saslušaj Moje riječi. Govorim istinu. Dan i noć plačem kad se samo sjetim svih vas, stanovnika Vrindavane. Niko ne zna koliko Sam zbog toga nesrećan.“
Rečeno je: vrindavanam parityajya padam ekam na gacchati. U izvjesnom smislu. Krishna, prvobitna Božanska Osoba (isvarah paramah krisnah sac-cid-ananda-vigrahah), ne čini čak ni koraka van Vrindavane. Međutim da bi izvršio razne dužnosti, Krishna je morao napustiti Vrindavanu. Morao je otići u Mathuru da ubije Kamsu. Potom Ga je Njegov otac odveo u Dwaraku, u kojoj je bio zauzet državnim poslovima i otklanjanjem uznemirenja koja su stvarali demoni. Krishna je bio odsutan iz Vrindavane i uopšte nije bio srećan, kao što je otvoreno rekao Srimati Radharani. Ona je najdraži život i duša Sri Krishne i On joj je otvorio Svoj um...
(Sri Caitanya Caritamrita-Madhya-lila-četvrti dio-13.149)
Doba Krishninog života, kada on odlazi iz Vrindavane u Mathuru, Hastinapur, Kuruksetru i Dwaraku, se naziva youvanam [jovana], vječna mladost. Krishna nikada ne izgleda star, sa sijedom kosom itd. Iako je na zemlji boravio i provodio Svoje zabave 125 godina, uvijek je izgledao mlad, kao mladić od sedamnaest ili dvadeset godina.
U Vrindavani je iskazao tri doba Svog života: balyu, paugandu i kaishoru. U Svojim vječnim, neispoljenim zabavama u Vrindavani (aprakata-lila) On je uvijek u raspoloženju kaishori. Zbog toga su On i Srimati Radharani poznati i kao Kaishor-Kaishori.
Kada je veliki naučnik Raghupati Upadhyaya sreo Sri Caitanyu Mahaprabhua rekao je:
„Shyamasundarin oblik je savršeni oblik, Mathura je najviše prebivalište, Krishnina rana mladost kaishori bi uvijek trebalo da bude predmet meditacije, a draž bračne ljubavi je najuzvišenija od svih draži.“
(Padyavali 82 i Sri Caitanya Caritamrita – Madhya-lila – 5 dio – 19.106)
REFERENCE:
- DAMODAR – Krishnine zabave u djetinjstvu – Njegova Svetost Sri Rohinisuta Prabhu
bglavac
edin.kecanovic
