Kako vrijeme prolazi…

Žuri sekunda za sekundom, minuta za minutom, sat za satom… Još se niti ne okreneš a život je već za tobom! Tako govore oni stariji svakog jutra kad se pogledaju u ogledalo i zamijete novu boru, novu sijedu vlas, novu pjegu na licu…

Samo da prođe taj sat do sastanka, samo da prođe taj petak do vikenda, samo da prođe taj mjesec do putovanja…Poludjet ću od tog čekanja! - govore mladi.

A onda, jednog dana sredinom života, sretneš sam sebe na nekim stepenicama. Ti silaziš ali i uzlaziš i tvoje se aure dotaknu i pozdrave i preklope i stope…I u tom trenutku vječnosti, ako si dovoljno pozoran, shvatiš svu ljepotu života.

Usporiš, zastaneš, duboko udahneš. Osvrneš se oko sebe da se uvjeriš kako te nitko ne gleda a onda se potapšaš po koljenima i bedrima, dodirneš lice rukama, prođeš kroz kosu prstima. Osjetiš ljepotu i veličinu svog tijela, najsavršenijeg instrumenta koji ćeš ikad imati.

I u tom trenutku zavoliš sebe, sav svijet, sve što postoji. Život ti više nije niti težak niti dosadan, niti zagonetan niti uzbudljiv…nego DAR.

Kao  što je ruža je ruža je ruža tako je i život je život je život…

A sad svjesno i  ljubavno idem pomesti pod, nahraniti pse, gledati „Lewisa“ u 10.10 h…i uživati u svemu, baš svemu, što mi ova nedjelja donosi.   

Žuri sekunda za sekundom, minuta za minutom, sat za satom… Još se niti ne okreneš a život je već za tobom! Tako govore oni stariji svakog jutra kad se pogledaju u ogledalo i zamijete novu boru, novu sijedu vlas, novu pjegu na licu…

Samo da prođe taj sat do sastanka, samo da prođe taj petak do vikenda, samo da prođe taj mjesec do putovanja…Poludjet ću od tog čekanja! - govore mladi.

A onda, jednog dana sredinom života, sretneš sam sebe na nekim stepenicama. Ti silaziš ali i uzlaziš i tvoje se aure dotaknu i pozdrave i preklope i stope…I u tom trenutku vječnosti, ako si dovoljno pozoran, shvatiš svu ljepotu života.

Usporiš, zastaneš, duboko udahneš. Osvrneš se oko sebe da se uvjeriš kako te nitko ne gleda a onda se potapšaš po koljenima i bedrima, dodirneš lice rukama, prođeš kroz kosu prstima. Osjetiš ljepotu i veličinu svog tijela, najsavršenijeg instrumenta koji ćeš ikad imati.

I u tom trenutku zavoliš sebe, sav svijet, sve što postoji. Život ti više nije niti težak niti dosadan, niti zagonetan niti uzbudljiv…nego DAR.

Kao  što je ruža je ruža je ruža tako je i život je život je život…

A sad svjesno i  ljubavno idem pomesti pod, nahraniti pse, gledati „Lewisa“ u 10.10 h…i uživati u svemu, baš svemu, što mi ova nedjelja donosi.