Arjuna prihvata Gospodina Krishnu kao učitelja, a Krishna počinje da poučava Arjunu objašnjavajuči osnovnu razliku između privremenog materijalnog tijela i vječne duhovne duše. Gospodin objašnjava proces seljenja duše, prirodu nesebičnog služenja Svevišnjeg Gospodina i osobine samospoznate osobe.
STIH 12
na tv evaham jatu nasam na tvam neme janadhipah
na caiva na bhavisyamah sarve vayam atah param
Nikada nije bilo vremena da Ja nisam postojao, ni ti, ni svi ovi kraljevi, niti će u budućnosti iko od nas prestati da postoji.
SMISAO: U Vedama – U Katha Upanišadi i Švetašvatara Upanišadi – je rečeno da Svevišnja Božanska Osoba održava bezbrojna živa bića, u skladu sa različitim položajima u koja bivaju stavljena zavisno od svog djelovanja i posljedica tog djelovanja. Ta Svevišnja Božanska Osoba, u obliku Svojih potpunih ekspanzija, živi u srcu svakog živog bića. Samo svete osobe koje u sebi i izvan sebe vide istog Svevišnjeg Gospodina mogu dostići savršeni, vječni mir.
nityo nityanam cetanas cetananam
eko bahunam yo vidadhati kaman
tam atma-stham ye 'nupasyanti dhiras
tesam santih sasvati netaresam
(Karha Upanisada 2.2.13)
Ista vedska istina koja je izložena Arjuni je izložena svim osobama u svijetu koje se predstavljaju kao vrlo učene, ali ustvari imju samo siromašno znanje. Gospodin jasno kaže da su On sam, Arjuna i svi kraljevi prisutni na bojnom polju vječno osobena bića i da Gospodin vječno održava osobena živa bića, u njihovom uslovljenom i oslobođenom stanju. Svevišnja Božanska Osoba je vrhovno osobeno biće, a Arjuna, Gospodinov vječni pratilac, i svi prisutni kraljevi su osobena vječna bića. Postojali su kao osobe u prošlosti i ostaće vječne osobe. Njihova osobenost je postojala u prošlosti i nastaviće da postoji u budučnosti, bez prekida. Stoga nema razloga da za bilo kim žali.
Gospodin Krishna, vrhovni autoritet, ovdje ne podržava mayavadi teoriju da se duhovna duša, odvojena prekrivačem maye, ili iluzije, nakon oslobođenja stapa sa bezličnim Brahmanom i gubi osobno postojanje. Niti podržava teoriju da o osobnosti mislimo samo u uslovljenom stanju. Krishna u ovom stihu jasno kaže da će Gospodin i drugi u budućnosti vječno zadržati svoju osobnost. To je potvrđeno u Upanisadama. Ova Krisnina izjava je autoritativna, jer Krishna ne može biti podložan iluziji. Kad osobenost ne bi bila činjenica, Krishna je ne bi toliko naglašavao – čak i za budučnost. Mayavadi može iznijeti argument da osobenost o kojoj govori Krishna nije duhovna, već materijalna. Ali ako prihvatimo argument da je osobnost materijalna, kako onda možemo praviti razliku između Krishnine osobenosti i osobenosti drugih živih bića? Krishna svjedoči da je bio osoba u prošlosti i da će biti osoba u budućnosti. On je potvrdio Svoju osobenost na mnogo načina, a bezlični Brahman je prema riječima vedskih spisa, podređen Njemu. Krishna sve vrijeme zadržava duhovnu osobenost. Ako se prihvati kao obična uslovljena duša sa osobenom svjesnošću, onda Njegova Bhagavad-gita nema vrijednost autoritativnog spisa.
Običan čovjek sa sva četiri nedostatka ljudske nesavršene prirode ne može poučavati druge onome što je vrijedno slušanja. Gita je iznad takve literature. Ni jedna svjetovna knjiga se ne može uporediti sa Bhagavad-gitom. Kada se Krishna prihvati kao običan čovjek, Bhagavad-gita gubi sav svoj značaj. Mayavadiyi iznose argument da je plural u ovom stihu konvencionalan i da se odnosi na tijelo. Ali Krishna u predhodnom stihu osuđuje takvo tjelesno shvatanje. Nakon što je osudio tjelesno shvatanje živih bića, kako može ponovo dati konvencionalnu izjavu koja se odnosi na tijelo?
Osobenost se stoga zadržava na duhovnoj osnovi, kao što potvrđuju velike acarye poput Šri Ramanuje i drugih. U Giti se na mnogo mjesta jasno spominje da duhovnu osobenost shvataju Gospodinovi bhakte. Oni koji zavide Krishni kao Svevišnjoj Božanskoj Osobi ne pristupaju velikom spisu na vjerodostojan način. Abhakte pristupaju učenjima Gite poput pčele koja liže teglu s medom. Med ne možemo okusiti ako ne otvorimo teglu. Slično tome, misticizam Bhagavad-gite mogu shvatiti samo bhakte, niko drugi ga ne može kušati, kao što je rečeno u četvrtom poglavlju ove knjige. Gitu ne mogu dodirnuti osobe koje zavide samom postojanju Gospodina. Stoga je mayavadi objašnjenje Gite najvarljivija prezentacija cijele istine. Gospodin Caitanya Mahaprabhu nam je zabranio da čitamo komentare mayavadiya i upozorava da onaj ko prihvati takvo objašnjenje mayavadi filozofije gubi svu moć da shvati pravu misteriju Gite. Ako se osobenost odnosi na iskustveni univerzum, onda nema potrebe za slušanjem Gospodinovih učenja. Kao što smo već spomenuli, dvojnost osobene duše i Gospodina je vječna činjenica potvrđena u Vedama.
(Sona Gauranga)
bglavac
edin.kecanovic
