 |
| Arhivska fotografija |
|
Moguća gradnja jedne nuklearne elektrane od tisuću megavata, kakve se danas najčešće grade u svijetu, u Hrvatskoj bi stajala oko dvije milijarde eura. No, kako je financirati?
Čak i ako se uzme u obzir da bi se hrvatska politika mogla odlučiti za eventualnu gradnju nuklearke, pa i da se javnost složi s time, Hrvatska je prezadužena zemlja, a uzimanje novih zajmova za nuklearku moglo bi donijeti nove nevolje. No, ako bi se radilo kako se danas u svijetu radi, mogući bi scenarij za to mogao biti pronađen u formuli po kojoj se uzme kredit (s nekim moratorijem od pet godina) pa se idućih dvadesetak godina otplaćuje taj kredit.
No, za to bi bila potrebna jedna nova kompanija u kojoj bi, na primjer, vlasnik 51 posto bila hrvatska država (ili HEP), dok bi se u ostatku mogle naći
ugledne svjetske kompanije ili partneri koji bi pronašli svoj interes za gradnju nuklearke.
Taj su primjer novinarima iznijeli članovi Hrvatskoga nuklearnog društva objašnjavajući zašto bi Hrvatska trebala jednu nuklearku do 2020. godine. Manjak energije, visoke cijene energenata i nesigurnost opskrbe najvažniji su kriteriji po kojima je gotovo sigurno da će nuklearne elektrane uskoro krenuti u pohod i na manje zemlje, koje se također trebaju pobrinuti za rješenje svojih energetskih problema.
Lokacije za nuklearku u Hrvatskoj već su odavno poznate, smatra Nikola Čavlina, profesor FER-a, a to su Prevlaka pokraj Siska i Dalj u Slavoniji.
No, u svakom slučaju HEP bi trebao pokrenuti jednu inicijativu da se uopće u Hrvatskoj razgovara o mogućoj nuklearnoj opciji koja bi, proizvodnjom jeftine i sigurne struje, mogla riješiti nagomilane energetske problema.
I to posebice ako se zna da mnogo zemalja u svijetu i te kako ozbiljno razmišlja i odlučuje o vlastitoj nuklearnoj budućnosti.
|
Preuzeto sa www.vecernji.hr
|
bglavac
edin.kecanovic
