Ljubavni ples duše i njene sjene

igra tetrijeba i ždrala

mjesec i venera

u vječnom zagrljaju božanskoga  vala,

kralj nebeskih i morskih mijena

i

treperava ljepotica noći uvijek pomalo snena.

 

 

Čudesnom kočijom nebeski vranci beskrajem jezde

i milovanjem  nježnim, poljubcem Boga bude usnule zvijezde.

 

 

Ostala je sama 

tanane niti sjena sjene sjena sjenom krije tugu sjene,

dok

kraljica noći svlači se bez srama,

pred vrancima čudnim,

donosiocima sreće te čudesne i vječne svijetlosne mjene.

 

 

Maglovita duša, njene duše sjena stvara  uvijek nove sjene

da onostrano ne ostane zaleđeno u svijesti

kao njenog srca sjeme.

Mistični i mudri ti nebeski vranci

obilježja snova, snova nove sjene,

a duše sjena

putnik je zvjezdani na zvjezdanoj cesti ka buđenju strasti dok buđenje zaborav joj nosi.

I duševnu snagu.

Um moj trepti, šapuće nam duše sjena,

vranci obuzdani, rukom srca žele duši razum vratit.

 

 

Vranci jezde granicama uma i

dušu stavljaju na vagu,

vagu koja može  

dušu i tijelo u ravnoteži snatrit.

 

 

 

Hrabro gazim putevima straha

vranci me nose u carstvo

božjega uzdaha,

a iz srca izrasta simfonija životne krune,

srce srcem srcu

dodiruje te božanske strune .