Ljubav, to beskrajno more, satkano od snova i želja, u kojem se susreću dva delfina i vjerni sebi i porijeklu, ne odvajajući se, odplešu svoj cijeli vijek. Ljubav, ta čudesna droga koja, u isto vrijeme, opija srećom dva tijela i sjedinjuje dva srca.
Ljubav, ta čudesna treperava energija koja, izvire iz dva izvora i sjedinjuje se u nevidljivi svjetleći trag unutarnjeg sunca kojim se jedno biće zrcali u drugome.
Proljeće je još uvijek daleko,
neka, u ovoj jesni, zalutala ptica
dotaknu tišinu, i
u podnožju neba buknu plamen,
probudi uzbuđenja prvih pripadanja,
onu tihu vatru u uglovima sjećanja
zauvijek pohranjenu.
Prošlost na granici trenutka,
okusi izmješanih previranja,
mirisi sjedinjenih želja,
tonovi zajedničkih svitanja,
snaga doživljene sreće.
Okrenuta prema istoku
jutros očekujem
tvoj dolazak i
utapljanje u ljubičastom snu.
Uzdigni se ljubavi
pozdravi sa mnom izlazak sunca
i neka bude vjenčanje
bez svjedoka,
bez potpisa,
bez obećanja,
neka bude vjenčanje
s koriandolima svijetla,
s tonovima jutra,
na ljubičastom tepihu
tek procvalih želja.
Ne boj se ljubavi,
zagrli me i
neka bude kao nekada i
neka bude kao sada,
neka bude kao vječnost,
neka bude san,
poljubi me i
vjeruj u ljubav,
ljubavi je život.
bglavac
irida
edin.kecanovic
