Online izdanje te Biblije rezultat je suradnje četiriju međunarodnih ustanova: British Libraryja, Sveučilišne knjižnice iz Leipziga (Njemačka), Ruske nacionalne knjižnice iz Petrograda te samostana svete Katarine iz Egipta.
Codex Sinaiticus, koju su grčkim jezikom na pergamentu od goveđe kože u IV. stoljeću ispisali redovnici samostana sv. Katarine na brdu Sinaj, smatra se jednom od najstarijih poznatih Biblija.
Polovica Starog zavjeta i cjelovit Novi zavjet s ispravkama koje su se unosile stoljećima očuvana je do danas na 400 listova od originala koji je sadržao njih više od 700, a ispisivali su ih licem i poleđinom četvorica pisara.
"Codex Sinaiticus je jedno od najvećih pisanih blaga svijeta", izjavio je dr. Scot McKendrick, voditelj British Libraryja.
"Taj rukopis star 1600 godina otvara prozor u početke kršćanstva i pruža iz prve ruke uvid u način na koji se Biblija prenosila s naraštaj na naraštaj."
Codex se čuvao u samostanu sv. Katarine sve do 19. stoljeća kada ga je u Europu donio njemački znanstvenik Konstantin von Tischendorf iz Leipziga.
Glavninu, odnosno 347 stranica, pribavila je sovjetska vlada 1933. godine, a danas se čuva u British Libraryju.
Sveučilišna knjižnica u Leipzigu čuva 43 stranice od 1844. godine, a Ruska nacionalna knjižnica deset stranica.
Samo dvanaest stranica i četiri fragmenta ostala su u samostanu sv. Katarine, gdje su ih skrivene u dijelu zida pronašli redovnici 1975. godine.
Četiri ustanove dogovorile su 2005. postupnu digitalizaciju, kako bi se tekstom mogli koristiti stručnjaci diljem svijeta.
Prijevod je dostupan na njemačkom i engleskom jezikom, a tekst na adresi
08.07.2009.
bglavac
edin.kecanovic
