Desi se nekad
da nas život stisne,
zgazi,stavi na muku,
zavrne ruku.
Desi se tako
da ti je svega dosta.
Postane svejedno šta
iza tebe osta.
No znaj da tada,
u očaju svome,
ne smiješ stati!
Moraš i dalje
uspravan,životom
koračati.
Pa ako te nekad
i pogodi nekom
starhotom,mnogo,
mnogo više je toga
što život čini
ljepotom.
I sve u NJEMU,u životu
uvijek,zaista štima.
Jet sve što nas zadesi
bilo dobro ili zlo
neki svoj razlog
važan ima.
Sigurno je da baš
kroz sve u životu
moraš proći.
Ipak možeš i birati:
gledati pri tome ili pak
držati zatvorene oči.
Ipak,tek poslije shvatiš
da je i nevolja bitna,
važna,da nakon nje
ti postaneš osoba nova,
u sebe sigurna,snažna.
A život je nešto
čudesno i divno!
Život je čaroban,
život je čudo,i
zato ga voli i ne
troši ludo.
I samo onaj,tko uvijek
otvorene oči ima,
eliksir života u
njegovom,punom sjaju
i ljepoti prima.
Sifi 16.05.2008 , Autor:Bruno Nikolic