I tako, na taj čudesno,
lijepi zvuk otvorih oči.
I onda ugledah prizor
neobičan.
Na drvoredu
mladjahnih bukvi
jato raznolikih ptica
pjevaše složno
odu svanuću.
Kroz drvene letve,
već poprlično oronule ograde,
sunce je pružilo
notne linije po starome putu,
a otpali zeleni listovi
hrasta note posložili.
A zatim u trenu nastade tajac.
Lahor se zaustavi i sve
što zvukove pravi,utihnu.
Postade svuda potpuni mir.
A onda na svinutoj stabljici
rascvala maslačka,
orkestar mrava skladno
povuće gudala po strunama
od tananih paukovih niti.
Tamo malo lijevo
na najnižoj,najtanjoj grani
procvale trešnjine mladice,
dva cvrčka složno davaše
ritam svojim poznatim zvukom.
Dolje pak u travi,na
blještavm perlama
jutarnje rose,tanahan
svitac,ljiljanovim
tučkom,čudesno lijepe
zvukove stvori.
A zatim sa najviše grane,
sa samoga vrha,
stoljetne bukve kvartet
slavuja prosu slapove
čarobnih nota.
Čudesni zvuci prostrujiše
krvnim žilama svakoga
živoga stvora,
a zrak se ispuni mješavinom
najljepših duginih boja.
Odjednom sve stade,
ali samo na tren.
Zatim sve poče vibrirati,
u nekom magičnom transu,
a na nebu se pojavi
prozračan natpis:
"Ljudi,dajte konačno,prirodi šansu!"
Sifi, 12.05.08 Autor-Bruno Nikolic
bglavac
edin.kecanovic
