Prije četiri godine, leteći iz New Yorka u San Francisco kako bih prisustvovao sastanku u Montereyu u Kaliforniji, s desne strane mi je sjedila jedna mlada Amerikanka. Bilo je to uistinu dugo putovanje – gotovo pet sati.

Bio sam iznenađen vidjevši mladu djevojku kako čita Bibliju – neobično za mlade Amerikance. (Kasnije sam shvatio kako je 11. 09. promijenio puno toga u glavama Amerikanaca. Kao da su odjednom postali religiozni.)

Poslije nekog vremena djevojka se nasmiješila i izmijenili smo nekoliko rečenica. Rekao sam joj da sam iz Indije.

Tada me upitala: "Koja je vaša vjera?"

"Molim?" Nisam shvatio pitanje.

"Mislim, koja je vaša religija? Jeste li vi Kršćanin ili Musliman?"

"Ne", odgovorio sam, "nisam ni Kršćanin, ni Musliman."

Činilo se da je iznenađena.

"Pa što ste onda?"

"Ja sam Hindu", odgovorio sam.

Pogledala me kao neku čudnu zvjerku. Nije uopće shvaćala o čemu ja to govorim.

Običan čovjek u Europi ili Americi zna za Kršćanstvo i Islam, današnje vodeće religije.

Ali Hindu, molim?

Objasnio sam joj da mi je otac Hindu i majka Hindu, pa sam prema tome i ja Hindu.

"Koji je vaš prorok?" upitala je.

"Mi nemamo proroka" uzvratio sam.

"Koja je vaša sveta knjiga?"

"Nemamo neku određenu svetu knjigu, nego stotine i tisuće filozofskih i svetih tekstova" odgovorio sam.

"Ma dajte molim vas ... Barem mi recite koji je vaš Bog?"

"Što mislite pod time?"

 "Pa kao što mi imamo Isusa, muslimani Allaha... Zar vi nemate Boga?"

Razmislio sam na trenutak. Muslimani i Kršćani vjeruju u jednog Boga (muškog) koji je stvorio svijet i zanimaju ga ljudi koji taj svijet nastanjuju. Njezin um je uvjetovan takvim načinom razmišljanja. 

Po njenom mišljenju (i svih koji ne poznaju Hinduizam) religija mora imati jednog proroka, jednu svetu knjigu i jednog Boga. Um je tako uvjetovan i kruto sužen na takvo gledište, da bilo što drugo nije prihvatljivo. Razumio sam njeno viđenje i koncepte u pogledu vjere. Ne možete usporediti Hinduizam s bilo kojom od danas vodećih religija koje vjeruju u koncept jednog Boga.

Pokušao sam joj objasniti: "Možeš vjerovati u jednog Boga i biti Hindu. Možeš vjerovati u više božanstava i opet biti Hindu. Štoviše, možeš uopće ne vjerovati u Boga i opet biti Hindu. I ateist može biti Hindu."

To joj je zvučalo jako šašavo.

Nije mogla zamisliti religiju koja je tako neorganizirana preživjela tisućama godina, čak i poslije sudara sa stranim silama.

"Ne razumijem, no zvuči jako zanimljivo. Jeste li vi religiozni?"

Što da kažem toj američkoj djevojci?

Rekao sam: "Ne idem redovito u hram. Ne vršim redovno nikakve obrede. Naučio sam neke obrede dok sam bio mali. Još uvijek povremeno uživam u njima."

"Uživate? Zar se ne bojite Boga?"

"Bog je prijatelj. Ne, ne bojim se Boga. Nitko me ne tjera da redovito vršim te obrede."

Malo je razmislila i tada upitala: "Jeste li ikada razmišljli o prelasku u neku drugu religiju?"

"A zašto? Iako su mi neki obredi i običaji u Hinduizmu upitni, nitko me ne može preobratiti iz Hinduizma. Jer to što sam Hindu omogućuje mi da mislim neovisno i objektivno, bez uvjetovanja ... Ja ne ostajem Hindu zbog neke prisile, nego zbog vlastitog izbora." Rekao sam joj da Hinduizam nije religija, nego skup vjerovanja i praksi, način života. On nije religija poput Kršćanstva ili Islama jer ga nije osnovala nijedna određena osoba, niti ima neko organizirano nadzorno tijelo poput Crkve ili Reda, dodao sam. Nema institucije ili vlasti.

"Dakle, ne vjerujete u Boga?" htjela je ona sve crno na bijelo.

"Nisam to rekao. Ja ne odbacujem božansku stvarnost. Naši sveti spisi ili śruti ili smriti – Vede, Upanišade, Bhagavad Gita – kažu da Bog može postojati ali i ne mora postojati. No mi se molimo tom vrhovnom apstraktnom autoritetu – Parabrahmanu – koji je stvoritelj ovog univerzuma."

"Zašto ne možete vjerovati u jednog personalnog Boga?"

"Mi imamo koncept apstraktnog, a ne personalnog Boga. Nama koncept ili predodžba personalnog Boga koji se krije iza oblaka u tajnosti, govori nam iracionalne stvari putem nekolicine ljudi koje šalje kao glasnike, zahtijevajući od nas da ga štujemo ili će nas kazniti, baš i nema nekog smisla. Ja ne mislim da je Bog poput nekog smiješnog autokratskog imperatora koji zahtijeva da ga drugi štuju i boje ga se." Rekao sam joj da su takve predodžbe samo uobrazilje slabije školovanih ljudi, maštarije i zablude, te sam dodao da općenito oni koji prakticiraju Hinduizam u određenim etničkim zajednicama vjeruju u personalne bogove. Na nižoj razini i u Hinduizmu ima mnogo praznovjerja. No filozofska strana Hinduizma odbacuje svako praznovjerje.

"Dobro je da ste se složili da Bog može postojati. Kažete da molite. Koja je onda vaša molitva?"

"Loka Samasta Sukhino Bhavantu. Om Śanti, Śanti, Śanti."

"Smiješno", nasmijala se ona. "A što to znači?"

"Neka sva bića u svim svjetovima budu sretna. Om mir, mir, mir."

"Hmm, vrlo zanimljivo. Željela bih naučiti nešto više o toj religiji. Tako je demokratična, širokih pogleda i slobodna" rekla je.

"Zapravo, Hinduizam je religija pojedinca, za pojedinca i u skladu s pojedincem, s korijenima u Vedama i Bhagavad Giti. Radi se o pojedincu koji prilazi vlastitom Bogu na vlastiti način, zavisno od vlastite naravi i unutarnje evolucije. To je tako jednostavno."

"Kako netko može prijeći na Hinduizam?"

"Nitko ne može prijeći na Hinduizam jer to nije religija, nego skup vjerovanja i praksi. U Hinduizmu je sve prihvatljivo jer nema nekog određenog autoriteta ili organizacije koja bi prihvaćala ili odbacivala, ili se protivila u ime Hinduizma."

Rekao sam joj: "Ako tražite smisao života, ne tražite ga u religiji. Ne idite od jednog kulta do drugog, od jednog gurua do drugog."

"Za pravog tražitelja", rekao sam joj, "i Biblija sama daje upute kad kaže: Kraljevstvo Božje je u vama." Podsjetio sam ju na Isusovo učenje o ljubavi, da moramo ljubiti jedni druge. "U tome ćete naći smisao života."

"Voljeti svakoga i svako Božje stvorenje je apsolutno stvarno. Isavasyam idam sarvam. Isam, Bog, je prisutan (boravi) svuda i svagdje. Ništa ne postoji odvojeno od Boga, jer je Bog svagdje prisutan. Poštujte svako živo biće, pa i neživu tvar, kao Boga. Tome vas uči Hinduizam."

Hinduizam se naziva Sanātana Dharma, vječna religija. Temelji se na prakticiranju dharme, životnom kodeksu. Najvažniji aspekt Hinduizma je biti iskren prema sebi. Hinduizam nema monopol na mišljenje. On je otvoren svima. Hindusi vjeruju u jednog Boga (ne personalnog) koji se očituje u različitim oblicima. Za njih, Bog je bezvremen i bezobličan entitet.

Još od davnina Hindusi vjeruju u vječne istine i kozmičke zakone i te su istine otvorene svakome tko ih traži. No postoji dio Hindusa koji su ili praznovjerni, ili su postali fanatici i nastoje od njega stvoriti organiziranu religiju poput drugih. Zapravo su Britanci skovali naziv "Hinduizam" smatrajući ga religijom.

Rekao sam joj: "Religije su postale 'MLM' – 'Multi Level Marketing', industrija koja nastoji proširiti tržište preobraćanjem. Najveći biznis u današnjem svijetu je Duhovnost. Hinduizam nije nikakva iznimka."

Ja sam Hindu jer to ne uvjetuje moj um bilo kakvim vjerskim sustavom.

 

prev. hm