PROČITANO

554

PUTA

OD 14.01.2018.

ISKORISTITI VRIJEME

Neki se još sigurno prisjećaju potresnog filma Društvo mrtvih pjesnika, u kojemu zaneseni profesor učenicima često ponavlja latinsku poslovicu: "Carpe diem!", što po prilici znači: "Iskoristi svoje vrijeme!"

Tu su mudru istinu praktični Rimljani nerijetko

stavljali kao upozorenje na svodovima svojih

domova, kao podsjetnik da stalno treba misliti na vrijeme i što bolje ga iskoristiti.Englezi, koje neki smatraju logičnim baštinicima rimskog duha, ovu su poslovicu nešto preinačili i ona sada glasi: "Vrijeme je novac", a pojavljuje se i u proširenoj verziji: "Ne govori: vidjet ću kad budem imao vremena, jer tko kaže da ćeš imati vremena?"

Mnogi ljudi našeg vremena doslovno shvaćaju i

primjenjuju ovu staru mudrost da vrijeme treba iskoristiti. I tek što otkuca vrijeme koje označava kraj posla i rada, na izlazima i ulicama nastaje silan metež. O tramvaju i autobusu da se i ne govori. Kao nekom nevidljivom rukom ustrijeljeni, poskaču radnici i namještenici i nagrću na izlaze. Kao da svi bježe. Eksplodirala je bomba vremena.

Svi mi danas ipak doživljavamo silan napredak.

A taj motor napretka opet glasi: "Vrijeme je novac!" I ljudi se melju u tom stroju koji ipak ne donosi sreću. Životna sreća klije i raste jedino na temelju i na tlu ljubavi i nesebičnosti.

Ljudi imaju doduše sve više slobodnog vremena, sve dulje vikende, sve više odmora. A

opet se svi strahovito žure. Obratite li se nekome, najčešće će vam odgovoriti: "Nemam

vremena!" Nikad nije bilo toliko užurbanih ljudi. Očevi i majke čekaju beskrajno dugo da ih posjete njihova djeca, jer ova nemaju vremena.

Bolesni i stari promatraju zdrave i mlade kako žure, a za njih nemaju vremena.

Bračni drugovi se otuđuju jer nemaju vremena jedno za drugo.Pitamo se: zašto imamo tako malo vremena? I zašto ne bismo malo zastali u tom našem do u tančine programiranom životu?

U miru od svagdanje žurbe i jurnjave krije se radost i sreća života. Iz takva mira niču male pažnje koje traže puno manje vremena nego što mislimo: topla riječ, nasmijano lice, zahvalan poljubac, pažljivo slušanje, nenadani telefonski poziv zaboravljenoj osobi, dar izrađen vlastitim rukama, iskreno prijateljsko pismo...