Tvoj pogled iz daljina blago se spustio na moje lice i dospjela sam u taj krug iz čijeg kraja počinje početak, iz čijeg početka počinje kraj. Moj prostor su čiste sjene, tamne, pričinjavajuće, opčinjavajuće. Vezala sam svoju dušu teškim zlatnim lancima za tvoje obale. U toj skrivenosti zasvijetlile su dvije karike u tami… pokazuju ti smjer kojim se krećeš i prelaziš iz neispričane priče u priču kojoj ne znam sadržaj. U svim vibracijama spiralno se proteže samo jedna misao… misao o tebi. U tom Snu (kako te često volim imenovati), živi zategnuta karika od jantarnih kockica stvarajući dvije čiste daljine spojene u krugu. Neka voda je oblikovala moj San, razumijem dušom, osjećam dušom, vidim srcem. U tom krugu od zlata uvijek se nalazimo u toj istoj točci – početka i kraja, kraja i početka. Sve je to San.