Nakon rata, politički opredijeljen za lijevu, komunističku opciju, živi uglavnom kao slobodni književnik, putuje u Rusiju (1924.) te Prag i Varšavu (1932.). Godine 1950. imenovan je direktorom Lekikografskog zavoda u Zagrebu na čijem čelu ostaje do smrti. Uređivao je časopise "Plamen", "Književna republika", "Danas" i "Pečat". Njegov bogat opus čine djela zbirke poezija: "Pan", "Tri simfonije", "Pjesme", "Lirika", "Knjiga pjesama", "Balade Petrice Kerempuha", "Pjesme u tmini"; Novele: "Hrvatski bog Mars", "Novele"; Romani: Povratak Filipa Latinovicza", "Na rubu pameti", "Banket u Blitvi" i "Zastave", 1967. Drame: "Legenda", "Maskerata", "Kraljevo", "Kristofor Kalumbo", "Michelangelo Buonarotti", "Adam i Eva", "Golgota", "Galicija", "Vučjak", "Gospoda Glembajevi", "U agoniji", "Leda" i "Aretej".

Umro je u Zagrebu, 29. prosinca 1981. godine.