Volim to Sunce visoko
na nebu, cvijeće što baca
mi mirise u lice,
Sve je tako lijepo i skladno.
Gle prolijeću i crvkuću
dvije zaljubljene ptice.

Volim taj svježi zrak što me
ispunjava čistoćom,
travu zelenu, sočnu što
svaki moj korak
prima nježno sa mekoćom

Volim to drvo malo pravo,
pa malo krivo,
pa opet malo pravo,
pa krivo. Čini mi se da
se smješi, kao da je živo.

Volim taj povjetarac
što blago lice mi dira,
dok koračam polako,
posmatrajući taj čudesni,
isprekidani let leptira

Volim taj žubor potoka,
Tu kristalno bistru vodu,
mostić koji vodi preko
do stare klupe tu
zaljubljenika slobodu.

Volim taj prizor ispred,
na stazi gdje on i ona,
iako već stari
drże se za ruke,
jer ljubav je pobjedila
sve nedače i muke

Volim tu Zemlju,
to savršenstvo,
tu ljepotu i sklad,
svemirske energije vrelo,
nenadmašnog stvoritelja
remek djelo.

Preuzeto sa www.dobrevijesti.info

Autor: Bruno Nikolić