"Ustani danu, atomi plešu, duše, ponesene ekstazom plešu, nebeski svod, zbog tog biča, pleše..Šapnut ću ti kuda nosi njegov ples-svi atomi koji su u zraku i pustinji poneseni su,znaj, poput nas i svaki je sretan ili nesretan atom omamljen suncem neuvjetovane duše."(Rumi)

...Uhvaćena u taj predivan krug vječnosti, bila sam maleni atom u srcu Stvoritelja, koji je u svom ekstatičnom i radosnom plesu, u svojoj vrtnji stvaranja, rasipao iskrice svoje vatre oko sebe.

Svi smo se držali Njegovih skuta, bili skupljeni u grudvu ljubavi, vatrenu grudvu, koja je od siline vrtnje čekala prasak. Kažu tako sigurno: BIG BANG!!! A ja samo nježno dodajem: Ah, bio je to krik ljubavi, krik ljepote, krik radosti, krik koji je postao RIJEČ. Krik rađanja, i ono Stvoriteljevo: "Ja ljubim,i ne želim sam da ljubim.."

Maleni titraji, drhteće malene duše, čekale su Njegovu Blagu ruku, da ih nježno, poput paperjastih sjemenki maslačka, svojim udahnutim dahom oživi i nježno pusti da padnu, gdje ih vjetar Njegove ljubavi odnese. Svakim udahnutim dahom, šapnuo je riječ, čarobnu riječ ljubavi, koju, kao neotkriveni kod, tek postepeno otkrivamo.

I tako, kroz eone, a zapravo kroz jedno bezgranično sada, tražimo i odgonetavamo te naše čudesne kodove, u želji da jedno drugo sjetimo i podsjetimo, odakle smo i pronađemo našu zajedničku jezgru, naš omotač u kojem smo bili kao u maloj kapsuli, koja je lebdjela, čekajući spuštanje. I postali smo tragaoci, koji traže svoj izgubljeni dio atoma, da se ponovo sastave i vinu se u Stvoriteljevo srce.

Zašto stalno u srcu plamti vatra, i guši se krik koji želi razbiti okove tijela i vinuti se u sazviježđa, gdje će naći svoj eho? To nije krik Psihe, koja je otkrila Erosa, a on pobjegao od nje..

To je krik, koji želi spojiti Duh i dušu, krik koji obećava igru i ljepotu stvaranja, kojim je On, bezvremeni i vječno nasmijani mene odvojio od sebe, da bi me, ali tek sa svojim pronađenim izgubljenim dijelom, ponovo privukao k Sebi. I nastade prekrasna tišina, uronjena u tamu stvaranja..

I potraga za svojim predivnim izgubljenim odrazom, svojim zrcalnim ja, koji je negdje također tražio svoj izgubljeni dio sebe..."