Prvobitno je postojala jedna Veda i nije je bilo potrebno čitati, zbog dobrog pamćenja i inteligencije ljudi, sve do otprije 5000 godina i dolaska doba degradacije i materijalizma kada ih je veliki mudrac Srila Vyasadeva zapisao i podijelio radi preglednosti. Originalno postojale su tri vede – Rig veda (govori o recitiranju raznih himni koje su posvećene ranim polubogovima), Yajur veda (govori kako pravilno obavljati vedska žrtvovanja) i Sama-vedaAtharva – veda koji govori o raznim mističnim stvarima...Kasnije je još nastala i peta Veda u koju su ubrajaju Mahabharata, Ramayana i razne Purane... (govori – pravilnom metričkom pjevanju himni i nju koriste svećenici za vrijeme raznih rituala), a onda je još zapisana i

Vede nam daju upute kako osigurati dobre reakcije, ili još bolje, kako se u potpunosti riješiti tog začaranog kruga... Govore nam da su jedini istinski učinkoviti put djelovanja duhovne akcije, koje nam osiguravaju slobodu od okova karme. Duhovno djelovanje je djelovanje u Božjoj službi i bit je bhakti yoge. Ono budi našu ljubav za Krišnu, uništavajući našu želju da uživamo odvojeno od Njega, koje je korijen naših karmičkih veza.

Možemo vede i ovako podijeliti:

1.Sruti (slušanje) ili objava koja je nastala zajedno sa svijetom. To su zvuci Veda, naravni zakon. U sruti spadaju 4 izvorne Vede: Rg, Yajur, Sama i Atharva te njihovi filozofski komentari Upanišade.

2.Smrti (sjećanje) – Purane i Itihase (npr. Srimad Bhagavatam). Postoji 18 Purana i one objašnjavaju učenja četriju Veda, nazivaju se petom Vedom. Tu spada spjev Mahabharata sa Bhagavad-gitom.

3.Nyaya – poput Vedanta-sutre, filozofski spis u kojem je sažeta esencija svih Veda za učene ljude i filozofe.

Kategorije vedskog teksta
možemo podijeliti u 4 divizije:

1. Samhita – kolekcija metričkih testova – mantri...

2. Brahmanas - tekst u prozi, govori o raznim detaljima u žrtvovanjima i ritualima...

3. Aranyaka - razni mistični "opasni procesi"

4. Upanishada – veliki filozofska djela, uglavnom dijalozi... Velikim dijelom bave se duhovnošću...

Vedska literatura obiluje različitim granama znanja u rasponu od materijalnoga do duhovnoga. (ukupno 1130 grana znanja). Značenje Veda proteže se od filozofsko-religioznog na područja socijalnog, upravno-moralnog, na oblasti umnoga i tjelesnog zdravlja. Zahvaljujući tako široko razgrananom znanju, koje ulazi u svaku poru života, pojedinac je u vedskom društvu bio zaštićen od neželjenih rezultata nepovoljnih djelatnosti. Obraćajući se ljudima različitih razina svijesnosti, od gotovo ateističkih, pa do onih koji slave personalni vid Apsoluta, Vede propisuju različite aktivnosti koje postepeno mogu uzdići vršioca ka transcendentalnom cilju.