Rudolfova tajna ?

"Kod Ane je utvara bio miris zapamćen u djetinjstvu, miris muškog tijela i duhana iz lule. Ja sam tu utvaru uspjela brzo svjesno spoznati, ali bezbroj naših pacijenata nije u stanju spoznati tu utvaru jer jednostavno nezna gdje je treba traži. Oni lutaju svojim misaono- osjtilno- osjećajnim univerzumom kao što je drevnom vrmenu lutala Hildegard von Bingen. " zaključih svoju priču pri sljedećem susretu s psihoanalitičarom.

 

"To je ono što nam je otac psihoanalize ostavio u nasljeđe, ali mi još uvijek nismo pronašli pravi put do alkemijskog vjenčanja. I ja sam godinama u sebi tražio početak. Problem je u tome da mnoge neuroze, psihoze i depresije nisu praćene bolovima. Ljudska duša je puna tajni kao beskrajno more valova." zašutio je na trenutak, a onda promjeni temu.

"Policija je uspjela otkriti tko je ona nepoznata žena koju ste sreli one noći u dvorcu. Bila je do nedavno moja pacijentica, a onda je bez odjave prestala dolaziti. Njene migrene su bile slične Aninim, ali ona nije pristajala na fizioterapiju. Gledala je neko vrijeme u meni spasitelja, patila je od kompleksa dominantnog oca i zbog toga se udala za starijeg čovjeka koji joj je ostavio veliko bogatstvo. Poslije njegove smrti su se pojavile noćne more u obliku oca koji ju je držao u rukama i nije puštao na zemlju. Budila se sa užasnom vrtoglavicom koja je završavala migrenom. Iz njenih sjećanja sam uspio shvatiti da se nije radilo o seksualnom teroru kao kod Ane, nego o strahu i zaljubljenosti u oca koji je od nje očekivao da krene njegovim stopama i postane uspješni znanstvenik u području kemije. Završila je studij i ostala raditi kao njegov asistent na fakultetu. Doktorirala je, a poslije očeve smrti se počela se baviti povijesti alkemije i počela sama tražiti formulu za kamen mudrosti. To je bio razlog koji ju je privukao luđaku, ali nisam uspio saznati o kome se radi. Uvijek je vješto izbjegla odgovor."

"Možda bi je Vi trebali nazvati i ponovo uspostaviti kontakt s njom."

"Policija je predložila da ju pustimo prividno u miru, oni će ju tajno pratiti i pokušati otkriti njene puteve koji će nas možda ipak dovesti do velikog manipulatora. Do sljedećeg ljetnog solsticija imamo vremena. Ja moram pokušati u radu s mojim pacijentima otkriti one koji su bili zadnji puta u dvorcu. Moram s nekima eksperimentirati s mirisima, jasmin je znak za uzbunu. Vi pokušajte one koje sam Vam poslao na terapiju preko boli uvoditi u aklemijsko vjenčanje, pokušajte ono što ste uspjeli na sebi."

Kada sam te večeri došla kući nazvala sam Bobu. Morala sam pokušati iz razgovora snjim nešto više saznati o alkemiji i njenoj vezi sa psihologijom i čuti njegovo mišljenje o mom eksperimentu. Poslije Anine smrti smo dugo razgovarali i pokušavali sami sebi ublažiti savjest. Sama činjenica da se Ana ubila samospaljivanjem je u Bobi izazivala sumnju o istinitosti policijskog zaključka.

 

Osnova i cilj cijele psihoterapije je uspostavljanje pravog odnosa između svijesti i podsvijesti. Danas znamo da se u dubini sante leda nalazi istina naših stanja, govorio je Freudianac u Bobi. On jednostavno nije pristajao na mistiku i odbijao je bilo kakvo objašnjenje kroz čarolije. Dok sam mu objašnjavala moj doživljaj Ivanjske noći u dvorcu, slušao me je s zagonetnim osmjehom na licu. Kada sam bila gotova uozbiljio se.

"Ti si uspjela, ono što si vidjela u dvorcu, proicirati u sebe, uspjela si osjetiti napetost mišića na pravom mjestu u tijelu i prepoznati  njen uzrok, ali to ti je uspjelo samo zbog tvog predznanja. Netko koristi mistiku i novu tehnologiju da bi poveo ljude u još veće neznanje. Neznalicama je lako manipulirati, a onda ih poslati u smrt i tako se oslobađati svjedoka svojih čina. To je najsmišljeniji zločin našeg vremena." zašutio je.

Na njegovom čelu se pojavila duboka misaona bora. Promatrala sam mog učitelja i čekala da nastavi svoju misao.

"Alkemija je u današnjem vremenu opasna. Trikovima nove tehnologije se mogu dokazati procesi koji se uopće ne događaju.

Osnovna ideja o kamenu mudrosti ili materija prima potiče iz zapisa na tabuli smaragdini, čiji stvoritelj je trostruki Merkur- Hermes, koji je po egipatskoj mitologiji bio tijelo, duša i duh u jednom. Trostruki Hermes je u sebi sjedinjavao tri mudrosti nebesku, zemaljsku i podzemnu.
Alkemičari su kasnije njegovim imenom nazvali tekućinu koja rastapa sve, kojom se mogu mjenjati stanja i kakvoća tvari. 

Osnovna ideja dobrih alkemista je bila iz sebe samoga stvoriti sebe, sebe primiti i sebe roditi, sebe sobom ostvariti. To je za njih bio misaoni proces u kojem su doživljavali uzbđenje eksperimenta. Drugi su tom tekućinom željeli stvoriti kamen mudrosti, zlato, Homunkulusa " zašutio je ponovo razmišljajući.

"Anin mentor je bio jedan od poklonika alkemije, ovaj koji danas zaluđuje narod mora biti njegov učenik." pokušala sam mu pomoći u razmišljanju.

"Poznavao sam starog profesora, u našim krugovima nije bio baš obljubljen. O njegovom privatnom životu se malo znalo. Sve oko njega je bilo obavijeno tajnom."

Ispričala sam mu u kratko što je psihoanalitičar razotkrio poslije Anine smrti.

"Znači da je Anin suprug cijelo vrijeme znao tko je ona i što su joj on i njegov otac učinili. Zagonetka je još samo u njegovom odbijanju da dobiju dijete i u onom strancu iz Lombardije koji se tako iznenada pojavio u njenom životu, a onda isto tako i nestao."

"Tog stranca psihoanalitičar danas naziva luđakom, vjeruje da je on povezan sa samoubistvima."

"Psihoanalitičar je sin mog dvostrukog profesora, predavao mi je na psihologiji i na medicini. Bio je odličan profesor i izvrstan psihijatar. Jedino što nije uspio upoznati svoju podsvijest. To sam tek saznao od njegovog sina kada je bio kod mene na pregledima zbog migrene."

"Psihoanalitičar je postao sudski psiholog i pokušava razotkriti tajnu samoubistava. Izgleda kao da su njegovi pacijenti meta luđakovog plana."

Pogledao me je umorno. Ponoć je već davno bila prošla.

"Ja sam već polako umoran od istina koje me svaki dan iznova šokiraju. Mi živimo u vremenu iznenađenja, a ja sam već ostario. Pokušaj ovaj razgovor ponoviti sa psihoanalitičarem. Možda je ipak Rudolf centralna figura ove nove alkemije. Pokušajte pronaći njegovo pravo krvno porijeklo." gledao je kroz otvoren prozor ka beskraju zvjezdanog neba.

 

"Tama noćnog neba je dokaz da je univerzum prazan. Iznad nas je velika praznina u kojoj s vemena na vrijeme zasja pokoja nova zvijezda. Misaona energija koju šaljemo u eter se koncentrira i zasvjetli jedne noći novim očima neba. Misli i nemoj zaboraviti tvoj zadatak. Pronašla si put ka tvojoj podsvijesti, oslobodila se napetosti mišića izazavne šokom pada. Radi više na tome. Rješavanje tajne samoubistava prepusti policiji i sudskom psihologu."

Kada izmišljaj živi u izmišljaju

Poslušala sam Bobu i jedno vrijeme se nisam javljala psihoanalitičaru. Ljeto se rasplamsalo u svom punom sjaju. Beskrajno nebo je noćima bivalo sve svjetlije. Imala sam osjećaj da se energija koncentrira i puni praznine univerzuma. Činilo mi se da svake noći jedna nova zvijezda zasja na njemu dok su moje misli o pokretu i njegovom umjeću postajale sve konkretnije. Dani i noći su se redali svojim ustaljenim tijekom. Sunce i mjesec su sjali i potvrđivali da se sve u univerzumu ponavlja nekim prorodnim redosljedom.

"Koliko je svjetova skriveno u tom beskraju, koliko li života potvrđuje ovaj naš jedini?" upitah jedne takve večeri supruga.

"Mi se uvijek nalazimo na raskrižju povijesti koja se ispred nas prostire kao dugačka cesta. Odlučujemo se i svakog trenutka krećemo u neku novu budućnost. Taj scenario naših života uistinu potsjeća na interpretaciju kvantne mehanike koja predpostavlja da postoji bezbroj svijetova u kojima se odvijaju naše različite sudbine."

"Po tome mi smo uvijek i tu i tamo. Znači li da mi možda u ovom trenu sjedimo i na nekom drugom mjestu i gledamo izlazak sunca, ili nas na nekoj plaži miluju valovi mora?"

"Bezbroj naših budućnosti je skupljeno u ovom jedinom trenutku i nitko ne zna što će donijeti sljedeći. To je povijest vremena koju mi sami svojim postojanjem stvaramo i ponavljamo, jer mi smo tvorevina materije koju sami stvaramo, mi smo energija koju neki već stoljećima traže izvan sebe."

"Svako jutro kada te još snena, u prolazu ka kupaoni, sretnem odlučujem se uvijek iznova za ljubav. To je svaki puta novi osjećaj koji potvrđuje stari, to je raskrižje sudbine i put ka budućnosti. U zrcalnim neuronima u mom mozgu se ocrtava tvoj lik i ja znam da te volim. Svaki novi trenutak je nova slika, novo alkemijsko vjenčanje moje svijesti i podsvjesti. U mom malom mozgovnom univerzumu je zdenac vječnog života iz kojeg izranjaju sjedinjeni tvoja i moja slika i postaju osjećaj koji nazivam ljubav. Kada uđem u ordinaciju nastaju nove slike i ja iz trena u tren osjećam vrenje mog bića iz kojeg nastaje energija koja me čini čovjekom."

"To je poezija tvojih misli, ona se ne razlikuje od poezije prirode u koju smo upleteni. Ako je stvarna činjenica da se sve u univerzumu ponavlja, ako smo već jednom bili i ako ćemo još jednom biti i činiti isto što sada činimo, onda bi trebali činiti samo dobro da se ono ponavlja. Mi živimo ulovljeni u mreži vremena u kojoj ćemo trajati beskonačno. Sve drugo oko nas će se možda mijenjati, naša tjela će možda izgledati drugačije, ali mi ćemo i za tisuću godina biti isti."

Pogledao je u nebo i nastavio.

"Ako u ovom tamnom beskraju postoje i drugi svjetovi, možda se mi zrcalimo u njima kao što se oni možda zrcale u nama. Možda ćemo se u jednom drugom trenutku sretati s našim dvojnicima i postajati kugle dvojna bića sa početka priče o Bogovima."

"Ako je to sve istina onda smo živjeli i u vremenu alkemije."

"Molim te nemoj si ponovo početi razbijati glavu s samoubistvima."

"Ne, neka ovo bude samo igra naših misli. Što ako je Rudolfov otac bio jedan od onih alkemičara koji su stvarno željeli i vjerovali da mogu stvoriti zlato i tako zavladati svijetom?"

"Što smo onda po tvom mišljenju bili ja i ti u tom vremenu?" pogleda me smješeći se.

"Mi smo sigurno bili oni koji su u procesima tražili drugi dio svoga bića i možda smo slavili alkemijsko vjenčanje poslije kojega smo.............."

"A možda smo kao i danas bili samo promatrači koji su željeli promjeniti svijet, a nisu imali moć. Možda smo već tada bili sigurni da je ovo što vidimo samo iluzija našeg uma, a možda smo stojeći pred ogledalom prepoznavali onaj drugi dio sebe u njemu ili smo doživjeli noć svih noći kada se otvaraju vrata neba i vidjeli uistinu kako sunce i mjesec slave svoje vjenčanje. Beskonačnost kojoj težimo je upravo u strpljenju da savladamo svaku novu polovicu puta koje je ostala pred nama. Zamak, koji se nalazi u nama samima, je tu na dohvat ruke, ali još pola puta od već pređene polovice je pred nama, pa još jedna polovica od pređenog."

"Spojio si Kafku i Zenona u alkemiju našeg sna. To mi se sviđa. Mi stvarno moramo još učiti da bi se mogli sukobiti sa ljudima kao što su stranac iz Lombardije ili Rudolf ili netko treći. Njihovi umovi su poprilično obrazovani."

"Moramo samo potvrditi da je beskonačnost i vječnost u nama samima, u tom alkemijskom vjenčanju sna i jave, svjesti i podsvjesti. Mi se obrazujemo, čitamo knjige, slijedimo obrasce u znanosti, ali ostajemo zatvoreni u svom unutarnjem ne znanju kao osobe u Leon Bloyovoj noveli. Oboružane, atlasima i rasporedima putova i voznim redom vlakova njegove osobe ne uspijevaju napustiti rodno selo. Slično je Kafka pisao o zametnutim putevima do zamka u koji ni sam nije znao uči, kao što ni Lord Dunsanyev ratnik nije nikada ušao u Carcassone."

 

"Otac psihoanalize je u dubini duša tražio  zamak u kojem dolazi do alkemijskog vjenčanja između anime i animusa. Anima ženski dio naše duše i animus muški dio svakoga od nas. Sunce i mjesec našeg univerzuma, tamna i svijetla strana naše osobnosti, svijest i podsvijest našeg postojanja. Animus u meni je moja podsvijest koja me ponekada uvodi u destruktivnost i melankoliju. On je nažalost često stranac u mom tijelu, stranac koji je zauzeo zamak i oboružan nekim skrivenim istinama šalje svoje ratnike i osvaja dio po dio moga bića."

"Ti želiš reči da misao mora postati sredstvo za komunikaciju duša, tijelo, svijet u kojem živimo. Ono veliko "Ja" u nama neprekidnim treptajima životne energije, spoznaje tog uljeza u nama. Misao, to veliko bogatsvo našeg postojanja, jedino nedodirljivo u nama, postaje snaga održanja i pravilnog djelovanja."

"Da, misao vodi moju ruku prema mojoj kosi, ona upravlja nogom pri hodu zaleđenom cestom, savija i uspravlja tijelo pri podizanju težine. Misao vodi šaku slikara i prste pijaniste, ona kuha kod vrhunskog kuhara, pleše kod balerine, glumi kod glumca, ali ona vodi i u depresiju i apatiju, u nepokretnost i u stanje gdje bol postaje sindrom. Mi učimo i pamtimo misleći, misleći i osjećamo i konstruiramo realitet u kojem živimo. Dakle i animus u meni je misao koju još nisam definirala."

"To ti je alkemijsko vjenčanje, misaonim putem ovladati emocijama i sjediniti ih u osjećaje.

Filozofsko razmišljanje je u vremenu druge polovice prošlog stoljeća, bilo pomalo zaboravljeno. Ono treba ponovo postati praksa. Misao je jedino što pruža otpor svijetu gdje svaka druga vrsta otpora bezizgledna. Misao ne mora održati obećanje, dato u momentu slabosti ili straha, dato u obliku osude ili presude, ali ona postoji i postaje svjedokom naših unutarnjih refleksija. Sakrivena u svjesti mislioca, ona postaje njegova snaga, njegova volja, želja, neostvareni san, a izgovorena često postaje samo smišljeno i neiskreno nabrajnje pojmova i činjenica.

Misaono promatranje sebe samoga je najintimniji doživljaj i prava spoznaja tijela. Pri filozofskom razmišljanju, često dolazi do smetnji u obliku drugačijih, tuđih misli. Misaona snaga je nešto kao plivanje uz rijeku tuđih misli, a empatično razmišljanje je često znak civilne kuraže. Misliti drugačije je riziko, ali i jedini put do istinskog alkemijskog vjenčanja u nama samima."

Taj razgovor je u meni otvorio novu sliku stvarnosti. Činilo mi se da sam iz tog dialoga naučila mnogo više nego iz slaganja znanja čitanjem studija o novonastajućoj znanosti.

Da bih pomagala pacijentima moram prvo sama u sebi spoznati tuđe misli, pretvoriti ih u svoje, naučiti ih osjećati osjećanjem osjećaja i onda stvarati svoj misaono- osjetilno- osjećajni svijet.

Nastavit će se: