„Postoji pet osnovnih karakteristika morala:
- Moral je izrazito ljudska kategorija. Pojavio se i postoji samo u ljudskom društvu.
- Moral se razvijao i usavršavao u istorijskoj smjeni generacija.
- U antagonističkim uslovima i moral ima antagonistički karakter.
- Postoje relativno trajne opšteljudske (generičke) moralne vrijednosti koje povezuju ljude različitih epoha, geografskih prostora, socijalnih struktura i ideoloških shvatanja.
- Postoji opšteljudski moral, kao jedinstvene humane ljudske zajednice.“
„Ako posmatramo moral u okvirima institucionalnog vaspitno-obrazovnog rada, onda možemo razlikovati tri koncepta moralnog vaspitanja:
a) zatvoreni lični moral,
b) kolektivistički moral,
c) otvoreni moral.“
Prvu vrstu morala (zatvoreni lični) nalazimo u religijskim učenjima. U osnovi tog koncepta jeste upoznavanje dobra i zla, koje se smatraju vječno važećim. U procesu vjerske pouke te se vijednosti, pravila i načela uče napamet. Kolektivistički moral se razvijao u različitim društvima i civilizacijama. Zasnivan je na ideologijama koje su smatrane i proglašavane kao apsolutno važeće i istinite. Razlika od religijskih istina što su ove zadnje prikazivane kao naučne i zasnivane na naučnoj metodi (pozitivizam i marksizam). I na kraju, imamo otvoreni lični moral koji se zasniva na potpunim informacijama o raznim sadašnjim i istorijskim civilizacijama i upoznavanju čovjeka kao osnovne vrijednosti.
Suština ovog koncepta je u planskoj i programskoj pripremi i adekvatnoj realizaciji afektivnog obrazovanja i vaspitanja. Moralno vaspitanje se odvija na svim mjestima čovjekovog života i rada: u porodici, užoj i široj društvenoj zajednici, u obrazovnim ustanovama (školama, vjerskim ustanovama i zavodima, kulturnim ustanovama), kroz sredstva masovne komunikacije, u procesu profesionalnog rada, u društvenim udruženjima, u slobodnom vremenu itd. Zato je ovo jedno od centralnih pitanja svake pedagogije.
U islamskoj pedagogiji najbolji primjer savršenog morala jeste sam Allahov Poslanik a.s. kojeg je Uzvišeni Bog poslao sa zadatkom da usavrši moral kod ljudi. Stoga je Muhammed a.s. je uzor savršene skladnosti ćudi i čiste prirode – fitre, jer je od sebe odstranio sva loša svojstva i u sebi sabrao sva pozitivna svojstva, zbog čega je u Kur'anu nazvan usvetun haseneten – najljepši uzor, a njegov ahlak – ponašanje označen kao najviši stepen odgoja. On, Poslanik a.s. je sam za sebe rekao: „Moj me Stvoritelj odgojio najljepšim odgojem.“ Kur'an ga na to podstiče kada kaže: „Ti sa svakim - lijepo, i traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni!“
Kur'an nema na jednom mjestu sabrane „Božje zapovijesti“, već je on sav satkan od savjeta u kojima se iznose i traže pohvalna svojstva i pozitivan odnos prema životu, a odbacuju se i kude loša svojstva u ljudskoj ćudi. Evo nekih svojstava koja Kur'an želi postići kod ljudi: privrženost Istini, preporučivanje Istine, iskrenost, strpljivost, povjerljivost, samilost, druželjubivost, nježnost, tačnost, popustljivost, umjerenost, prijatnost, pravednost, pomaganje slabih, pokrivanje loših djela dobrim djelima, uživanje u onome što je Stvoritelj dopustio, poštivanje tuđeg mišljenja, čistoća tijela, odijela i stana, poštivanje tuđih prava, imetka, časti i života itd.
Poimanje same etike u islamu izvire iz plemenitog Kur'ana i časnog Vjerovjesnikovog s.a.v.s. sunneta, a ima uporište i u semantičkoj dimenziji riječi etika. Moralnost u jeziku se odnosi na to koliko je čovjek sam odgojen, jer ona postaje dio njega, kao što su to njegovi dijelovi tijela. Moralnost je skup karakternih osobenosti koje se mogu prozrijeti isključivo razboritošću i pronicljivošću.
Moral se razumijeva u najširem značenju ponašanja proisteklom iz naravi individue, ili njene ćudi koja se može i treba upotpunjavati i usavršavati. A kada se o ovoj vrsti odgoja govori kao o normi postavljenoj od Allaha Uzvišenog ili Njegovog Poslanika s.a.v.s., u našem jeziku adekvatan termin je etika, a kada se govori o etičkom nečelu pretočenom u praksu, adekvatan termin je moral. Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: „Vjernik s najsavršenijim vjerovanjem je onaj kojeg krasi najljepša ćud, a najodabraniji među vama su oni koji su dobri prema svojim ženama.“
U sljedećoj predaji se prenosi od Aiše r.a. da je rekla: „Slušala sam Allahovog Poslanika s.a.v.s. kada je rekao: - Vjernik će svojom lijepom ćudi dostići rang ustrajnog postača.“ Dalje se o uzoritom ponašanju kaže u predaji koju prenosi Ebu Umame El-Bahilija r.a. da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: „Zauzimat ću se da kuću u prizemlju Dženneta dobije onaj ko se klonio rasprave, makar bio i u pravu. Zauzimat ću se da kuću u sredini Dženneta dobije onaj ko se klonio laži, ako je bio sklon šali, a da kuću dobije u vrhu Dženneta zauzimat ću se za onog ko uljepša svoju ćud.“
Poslanik a.s. podstiče i hvali one dobre ćudi i ponašanja u predaji koju prenosi Džabir r.a. da je Vjerovjesnik s.a.v.s. rekao: „Meni najdraži među vama i onaj ko će najbliže meni sjediti na Sudnjem danu, jeste onaj ko je najljepše ćudi, a meni najomraženiji, oni koji će najdalje od mene sjediti na Sudnjem danu, jesu brbljivci i razmetljivci. Neki su na to rekli: - Allahov Poslaniče, znamo ko su brbljivci i naklapala, a ko su razmetljivci?- Odgovorio je: - To su oni koji se ohole.“
Kur'an nije ni jednu vrijednost etike izostavio a da nije u svojim ajetima govorio o njoj, preporučujući nam da se njome kitimo, niti je ostavio nijedno loše obilježje ponašanja da nam nije govorio da ga izbjegavamo. Proučavajući sljedeće plemenite ajete iz Kur'ana vidjet ćemo da su oni samo dio onoga što govori Kur'an o lijepim i lošim obilježjima etike (ahlaka), te možemo shvatiti mnogobrojna pojedinačna obilježja ovog plemenitog ponašanja.
Među te plemenite ajete spadaju:
- „Reci: Dođite da vam kažem šta vam Gospodar vaš propisuje:
- da Mu ništa ne pridružujete;
- da roditeljima dobro činite;
- da djecu svoju zbog neimaštine ne ubijate - Mi i vas i njih hranimo;
- ne približujte se nevaljalštinama, bile javne ili tajne;
- ne ubijajte onog koga je Allah zabranio ubiti, osim kada to pravda zahtijeva;
- eto to vam On preporučuje da biste razmislili;
- i da se imetku siročeta ne približavate, osim na najljepši način, sve dok punoljetno ne postane;
- i da krivo na litru i na kantaru ne mjerite - Mi nikoga preko njegove mogućnosti ne zadužujemo;
- i kad govorite da krivo ne govorite, pa makar se ticalo srodnika;
- i da obaveze prema Allahu ne kršite;
- eto to vam On naređuje da biste to na umu imali.
- I doista, ovo je pravi put Moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova;
- eto to vam On naređuje, da biste se grijeha klonili.“
A na drugom mjestu, u istom kontekstu Uzvišeni Allah kaže: „Gospodar tvoj zapovijeda:
- da se samo Nemu klanjate;
- da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dozive, ne reci im ni: Uh! - i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: - Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali! Gospodar vaš dobro zna šta je u dušama vašim: ako budete poslušni, - pa Allah će doista oprostiti onima koji se kaju.
- Daj bližnjem svome pravo njegovo, i siromahu, i putniku-namjerniku;
- ali ne rasipaj mnogo, jer su rasipnici braća šejtanova, a šejtan je Gospodaru svome nezahvalan.
- A ako moraš da od njih glavu okreneš, jer i sam od Gospodara svoga milost tražiš i njoj se nadaš, onda im bar koju lijepu riječ reci.
- Ne drži ruku svoju stisnutu;
- a ni sasvim otvorenu - da ne bi prijekor zaslužio i bez ičega ostao. Gospodar tvoj pruža obilnu opskrbu onome kome hoće, a i ograničava je, jer zna i vidi robove Svoje.
- Ne ubijajte djecu svoju iz straha od nemaštine, i njih i vas mi hranimo, jer je ubijati njih doista veliki grijeh.
- I što dalje od bluda, jer to je razvrat, kako je to ružan put!
- I ne ubijajte nikoga koga je Allah zabranio, osim kad pravda zahtijeva! A ako je neko, ni kriv ni dužan, ubijen, onda njegovom nasljedniku dajemo vlast, ali neka ni on ne prekoračuje granicu u ubijanju, ta njemu je data vlast.
- A od imetka siročeta - što dalje, osim ako želite da ga unapredite, sve dok ne postane punoljetno.
- I ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu, zaista odgovarati!
- Napunite mjeru kad mjerite na litru i pravo mjerite na kantaru. To je bolje i posljedice su ljepše.
- Ne povodi se za onim sto ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati.
- Ne hodi po zemlji nadmeno, jer zemlju ne možeš probiti ni brda u visinu dostići.
- Sve to je ružno, Gospodaru tvome mrsko. To je mudrost koju ti Gospodar tvoj objavljuje.
- I ne dodaj Allahu drugog boga da ne bi u Džehennem bio bačen, prekoren i od milosti Njegove udaljen.“
Mr. Mustafa Fetić
10.04.2009.
bglavac
edin.kecanovic
