NESTALO KRŠĆANSTVO
Nema puno ljudi koji se moraju suočiti s potpuno otvorenim izborom koji se tiče njihovog vjerskog uvjerenja. Ljudi koji se ne mogu više osloniti na konvencije, lakomislenost i vjerojatnosti i čiji izbore imaju velike posljedice za njihove živote, s izborom riskiraju čak i svoj život.
Bogumili su bili u takvoj situaciji. Očaj Bogumila zbog gubitka najvećih vrijednosti u postojećoj vjeri, mora da je bio dubok. Reakcija potekla iz jake duševne nužde bila je radikalna. Pokušaj da se ponovo dođe do prvobitnog apostolskog kršćanstva vodio je do raskida s postojećom crkvenom praksom. Time je privremeno i mjestimično stavljen van funkcije vladajući društveni red u Europi.
Privremeno, da, jer osveta je bila velika. Bogumilstvo je u tom omjeru sustavno istrijebljeno da su znanstvenici u 20-om stoljeću mogli poreći da je ikada postojalo.
Danas jedva da možemo naći tragove: 20-ak pisanih evanđelja, jednu oporuku i, na kraju, 'najtvrđi materijal': nekoliko tisuća stećaka u Bosni, Hercegovini i Dalmaciji. U povijesnim rimsko-katoličkim izvještajima je negativno obojeno opisano tko su bili i što su htjeli Bogumili. Preko ove oskudice materijala koje nam je na raspolaganju, moramo oblikovati našu sliku o bogumilstvu.
Iz popisa u knjizi profesora Subotića vidi se da je stvarnostza Bogumile duhovni svijet u kojem je vladar Krist. Čovjek u svom najdubljem biću je anđeo, i samim time točka u duhovnom svijetu.
Naš fizički svijet je od kosti do krvi nesavršen svijet, čak i stvoren od 'malog Boga' (satan). U tom svijetu čovjek zapravo nikada nije 'doma'. Što se tiče daljnje prirode svijeta profesor Subotić razlikuje kod Bogumila 2 različite pozicije: 1. Svijet koji je u svojoj prirodi zao, može biti transformiran kada čovjek apsorbira kristovo zračenje iz duhovnog svijeta. 2. Duhovni i fizički svijet ostaju odvojeni. Čovjek može samo raditi na tome da ostane 'čist' i nadati se ujedinjenju s Bogom nakon smrti.
Profesor Subotić naznačava da su te različite vijzije vjerojatno postojale jedna kraj druge i da su se redovnici pridržavali strožijih pravila od drugih vjernika. Postojala je visoka duhovna kultura usmjerena na otklanjanju svih opterećenja koja udaljavaju čovjeka od Kristovog duhovnog svijeta. Vegetarijanstvo, ukidanje posjeda i zabrana smrtne kazne bili su sustavni dijelovi te kulture.
Ne postoji nijedan trag crkvene zgrade. Bogumili su vjerojatno molili na otvorenome ili u drvenim zgradama. Vanjska skromnost Bogumila dolazi iz uvjerenja da je vanjski fizički svijet u velikoj mjeri prividan i da je relevantno samo unutarnje oslobođenje od tog vanjskog svijeta u korist doživljavanja Kristovog duhovnog svijeta.
PORIJEKLO BOGUMILSTVA
Bogumili su ostavili malo otisaka u svijetu. Njihovi vladari bili su znatno više motivirani da se izražavaju u fizičkom svijetu. Oni su drastično uklonili ionako slabe ostatke bogumilske kulture. Zbog toga je bogumilska kultura zadržala nekako zagonetni karakter. Iz različitih izvora dobivamo sliku pokreta koji traži najkraći put do izvornog kršćanstva. Zagonetna ostaje međutim bogumilska vjera u reinkarnaciju. Da bismo to odgonetnuli možda trebamo pomisliti na 8. Ekumenski konzil, 869., kada je deklarativno potvrđeno da se tročlani čovjek sastoji od tijela, niže duše i više duše. To znači da naša kultura od tog trenutka otklanja duh iz čovjeka. Sveti duh dobiva ulogu u pozadini. 'Čovjek-bez-duha' , dakle bez vječne komponente, postao je standardni model sljedećeg tisućljeća. Ta odluka iz 869. potaknula je različite heretičke pokrete, pogotovo u Bugarskoj. Moguće je da su Bogumili, upravo vjerujući u vjećni Duh kao sastavni dio čovjeka, vjerovali da je taj vječni božanski duh u čovjeku nositelj različitih ljudskih života.
U Ezoterische Betrachtungen III Rudolf Steiner naznačava da je puno srednovjekovnih heretika u svom prošlom životu imalo znanje o starim misterijama. U tim misterijama Krist je označen kao 'sunčevo biće'. Događajem na Golgoti Krist se povezao sa Zemljom. Srednovjekovni heretici (među njima Bogumili) u svom prošlom životu tako su intenzivno doživljeli 'Krista kao sunčevo biće' da ga sada više ne mogu naći. Kristovo povezivanje sa Zemljom teško su prihvatili i zbog toga su tražili utočište u herezi, koja samo priznaje božansku prirodu Krista.
Nakon pada bosanske države usljed turskim osvajanja pada i crkva krstjana (Bogumila) koja ne dobiva mjesto u turskom carstvu. U sljedećem razdoblju znanje o božanskom karakteru Krista gotovo potpuno će nestati iz europske kulture.
Od 16-og stoljeća započelo je razdoblje koje je R. Steiner nazivao 'razdoblje duše razuma', tj. period u kojem se svijest ravna prema materiji. Božanska veza u čovjeku postati će tmurnija. I ezoteričko kršćanstvo Bogumila postati će fantom. Bitan element nestaje iz europske kulture.
Srdačno vam preporučujemo knjigu prof. Subotića 'Bogumili', u izdanju Antropozofskog Društva Marija Sofija, Zagreb, 2002.
J.H. Verschoor
bglavac
edin.kecanovic
