Uštap

 

Poklanjam ti večeras pun mjesec.

Da, baš onaj što se ugnjezdio

u krošnjama breza.

Pokaži mu novčić za sreću

i u tišini izuj svoje cipele.

 

Počinje svečanost mjesečevih sjena.

 

Oštre sablje perunikinih listova

sjeći će mirnu površinu vode

šireći oko sebe koncentrične krugove.

Sitne bjelice uplašeno će strugnuti

pred crnim somovima

a labudovi zavlačiti vratove

pod paperjasta krila.

 

Huknut će sova

a leptiri će dvatri puta zalepršati krilima

i zatim ponovo utonuti u san.

 

Uzmi tada lutnju i zasviraj mjesecu

u ovoj noći nabrekloj od čežnje

zasviraj mu nešto nježno

da otopliš njegove vjeđe.

 

Možda ćete zaplakati

i ti i mjesec

i plačuć suze pogubiti.

Tek ujutro, naći ćete ih ovješene

gdje se njišu na paukovoj mreži.

Javorka Pangerčić