PROLJEĆE MOJE  DUŠE

  Jednom davno , sad ,na zemlji živjelo je biće koje se zvalo -Ljubav...

 nije imalo svoje kuće a ni odredišta...živjelo  je posvuda...u svemu...

Jednog dana  maleno dijete upitalo je prekrasnog  žutog Leptira :

:"Gdje je moj dom ?"

 Žuti leptir mahao je svojim prekrasnim krilima i pokazivao je djetetu - srce svoje .

 Dijete je razumijelo govor leptira i približilo je obraz njegovim krilima...leptir je poletjeo...

Djeteta nestade s njim...livada se u čudu čudi...i veseli makovi razdragano među sobom šapuću : "Bijaše jednom davno , sad , jedan leptir žuti koji je nosio  dijete na svojim krilima..."- i smiju se makovi tom snoviđenju...

 Malo dalje uz livadu tekla je rijeka...ona je šutjela...u spomen na čudesnu zgodu posula je svoju vodu leptirovim krilima...i smijala se smijehom djeteta...i ona je znala...da ocean srca...skriva se u krilima...Anđeoskog Djeteta -leptira

 Jednom davno ...sad...živjelo je biće koje bijaše Ljubav...nije imalo svoje kuće a ni odredišta...živjelo je posvuda...u svemu...