Primijetio je, da uvijek svi redovnici prepisuju iz kopija a ne iz originalnih svitaka. I tako novi redovnik ode do glavešine samostana da ga pita zašto se ne prepisuje iz originalnih svitaka, ukazujući na to da je netko mogao samo malo pogriješiti ili nešto propustiti u kopijama, pa čak i u onoj prvoj napravljenoj, to nebi bilo nikada ispravljeno! U stvari, ta bi greška bila uvijek prepisivana u svim daljnjim kopijama.   Glavešina samostana reče, "Stoljećima smo prepisivali s kopija, ali si to dobro primjetio."     Otišao je dolje u mračne ćelije ispod samostana gdje su bili originalni rukopisi arhivirani i čuvani u zaključanom sefu, a izgledali su kao da nisu bili otvoreni stotinama godina.   Sati su prolazili, a nitko nije vidio starog glavešinu samostana . . .     Mladi se redovnik zamislio, i otišao potražiti starog glavešinu dolje u mraćne ćelije samostana. Vidjeo ga je kako udara glavom o zid i kuka.   "Promaklo nam je  R !  Promaklo nam je  R !   Promaklo nam je R !"   Prednji dio glave mu je bio krvav, krv se niz lice sljevala, a on je nekontrolirano plakao. Mladi redovnik je pitao starog glavešinu, "Što je tako loše Oče?"   Škripavim, prepuklim glasom mu odgovori stari glavešina, "Riječ je bila...       

  "CELEB(R)ATE !!! "  (Slavlje) a ne celebate  (celibat)