Mitologija o njima kaže slijedeće.

Wila, Vila, Wili(poljska mitologija) - ženski duhovi koji žive u divljini, a ponekada i na nebu. Vjerovalo se da su to duhovi žena koje su tokom svog života bile nestašne, pa sada lebde između života na ovom svijetu i života na drugom svijetu.

Ponekada se pojavljuju u obliku labuda, konja, zmija, sokola ili vuka u koje se mogu pretvoriti, no najčešće se pojavljuju u obliku prekrasnih djevojaka, golih ili obučenih u bijelo duge kose.

Kaže se da ako Wila izgubi kosu (makar i vlas) ona umire ili je primorana da se vrati u svoj pravi oblik.

Čovjek može kontrolirati Wilu ako joj ukrade perje sa krila, no kada ih ona vrati nestaje. Wilin glas je predivan, ako netko čuje njen glas gubi želju za hranom, pićem i snom, ponekada čak i danima.

Unatoč njihovoj ljepoti i šarmu, Wila je dobar ratnik. Priča se da se zemlja trese kada se one bore.

One imaju sposobnost da liječe i proriču budućnost, pa ponekada pomažu ljudima. No one znaju natjerati mlade ljude da plešu sa njima, što zavisi o raspoloženju Wile, to može biti pozitivno, ali i negativno za ljude.

One jašu na konjima ili jelenima kada love svojim lukom i strijelom. Na travi ostaju krugovi na mjestu gdje su one plesale, i ne smije se ulaziti ili prolaziti kroz taj krug (loša sreća).

Moji susreti pokazuju da su Vile prekrasne djevojke, divnog glasa, stasa i ritma upletenog u čaroliju kružnih plesova.Pjevaju zanosne pjesme i plešu predivne plesove.U snu su bile sitnog ali skladnog stasa, dugokose i vedre.Prenosile su mi poruku bitnu za taj trenutak mojeg života.

U meditacijama i na geomantskim radionicama su vrlo visoke ,krase ih sve Vilinske odlike, dolaze s porukom vezanom za energiju Zemlje područja na kojem se nalaze.

Mitovi ih dijele u dvije osnovne skupine,dobre i loše Vile.

Ja sam se susretala samo s dobrim Vilama i na tome sam im zahvalna.Doživljavam ih kao Čuvarice Prirode i kao takve duboko poštujem.