Zovite Premu (ljubav) ili Sathyam (istinu) ili Aham (Ja) – sve su to samo različita Božja imena! Vede navode „Aham Brahmasmi!“ (Ja sam Brahman). Kada bi Bog otkrio svoje ime, rekao bi „Aham Brahmasmi!“ (Ja sam Brahman). To je Njegovo pravo ime.
Sve stvoreno je od Istine, U Istinu se sve stvoreno stapa.
Ima li mjesta u svemiru gdje Istina nije prisutna?
Cijeli svemir je manifestacija čiste svijesti.
Spoznaj tu stvarnost.
(Telugu pjesma)
Bog je izvor i održavatelj svih aktivnosti na svijetu. Cijeli se svemir kreće prema Njegovoj Božanskoj volji i zapovijedi. Shivraj Patil je proveo detaljnu studiju Bhagavad Gite kroz nekoliko mjeseci i time zahvatio srž Gite. Konačno je na engleskom jeziku napisao komentar na Bhagavad Gitu. Nekoliko ljudi je napisalo nekoliko knjiga, ali Shivraj Patilovi komentari na Gitu su jedinstveni. Kada god je imao priliku susresti se sa Swamijem, prezentirao mu je svoj rad, kako bi potvrdio istinitost objašnjenja u knjizi. Zapravo, sama srž Bhagavad Gite sadržana je u toj malenoj knjizi. Gita je ostavila dubok utisak na njegov um i on je prekrasno te utiske opisao u svojoj knjizi.
Danas je Guru Poornima. Što to znači? Ljudi smatraju da je to dan kada oni nude novac guruu, prosjaku, yoginu ili razvijenoj osobi kako bi od njih primili mantru. To nije točno.
Gurur-Brahma Gurur-Vishnu Gurur Devo Maheswara,
Guru Sakshat Param Brahma Thasmai Sri Gurave Namaha
(Guru je Brahma, Guru je Vishnu, Guru je Maheswara. Guru je sam uzvišeni Brahman. Zato se klanjamo Guruu)
Tko je Guru? Gore navedena Sloka govori da je Guru sam Brahma (stvaratelj), Vishnu (održavatelj) i Maheswara (uništavatelj). To su različita lica Boga i zato uistinu Guru znači Bog. Purnima je dan kada neokaljan, potpuno čist mjesec obasjava zemlju svojim hladnim i postojanim svjetlom. Bilo što da se kaže ili uči sa čistim srcem je sama riječ Boga. Ljudi slave dan Guru Poornime kao Guru puja dan, dan na koji oni štuju svog gurua te nude određenu količinu novca kako bi primili mantru ili neku drugu svetu riječ kao njegovu poduku. Zapravo, samo srce je nečiji vlastiti Guru. Što god dolazi iz dubine vlastitog srca je pravo učenje Gurua (Guru Vakya).
Svi znate priču o Ekalavyi. On je došao do Dronacharye kako bi molio da ga se poduči streličarstvu. Dronacharya je odbio njegov zahtjev govoreći kako se vještinama streličarstva može podučiti samo junačke heroje, a ne lutajuću plemensku mladež u lovu na životinje. Ekalavya je međutim smatrao Dronacharyu svojim Guruom te ga je ugradio u svoje srce. Iako ga Dronacharya nije u to uputio, on je otišao i napravio od gline lik svog Gurua te ga započeo svakodnevno štovati. On je naučio sve vještine streličarstva neprestano kontemplirajući na Dronacharyu kao svog Gurua. Ubrzo je postao vješti strijelac.
Jednog dana, dječaci Kaurava i Pandave su se igrali pored bunara. Dronacharya je slučajno tuda prolazio sa svojom ženom i sinom Aswatthamom. Zamijetivši da se dječaci vrte oko bunara stvarajući veliku buku, Dronacharya im se približio te upitao; „Dragi moji dječaci, što to tražite?“ Dječaci su odgovorili da su se igrali sa loptom i ona je upala u bunar. Dronacharya je uzeo jednu strijelu iz svog tobolca, te ju odstrijelio prema bunaru. Strijela je ravno pogodila loptu. Zatim je ispalio više strijela jednu za drugom te uz pomoć lanca od strijela izvukao loptu. Dječaci su se zapanjili Dronacharyinom vještinom te o tome izvijestili svoje roditelje. Nakon toga Dronacharya je pozvan na dvor Bhishmacharye te proglašen Guruom Pandava i Kaurava dječaka kako bi ih podučio streličarstvu.
Jednog su dana Pandave zajedno sa svojim Guruom Dronacharyom pošli na lovačku ekspediciju u šumu. Sa sobom su poveli i nekoliko lovačkih pasa. U međuvremenu, jedan je od pasa počeo lajati. U tom trenu, strijela odaslana od nekoga i od nekuda doletjela je poput metka te pogodila psa u usta. Kada su počeli tragati za osobom koja je odaslala tu strijelu, naišli su na Ekalavyu koji je priznao da je odaslao tu strijelu. Arjuna je tada shvatio da je Ekalavya primijenio tehniku „Sabdabhedi“ (pucanje strijelom prema cilju, osjećajući smjer iz kojeg zvuk dolazi).
Arjuna je postao ljubomoran na osobitu vještinu koju je Ekalavya postigao, posebno njegovu sposobnost da koristi „Sabdabhedi“ tehniku. Ekalavya se prostro pred Dronacharyom kojeg je smatrao svojim Guruom. Arjuna, kipeći od bijesa i ljubomore, pogledao je u Dronacharyu i rekao; „Obećao si mi da tu tehniku „Sabdabhedi“ nećeš naučiti nikoga drugoga osim mene. Strogo sam vjerovao tvojim riječima“.
Dronacharya je odgovorio, „Ja nisam Ekalavyin guru niti sam ga podučio toj tehnici. Tu činjenicu možeš potvrditi s njim ako želiš.“ Tada je upitao Ekalavyu. On je odgovorio, „Istina je da je Dronacharya odbio naučiti me streličarstvu. Ali neprestano kontemplirajući na njega kao svog gura naučio sam streličarstvo uključujući Sabdabhedi tehniku“. Ekalavyin odgovor rasplamsao je vatru ljubomore u Arjuni. Poželio je da na svijetu ne postoji nitko tko ga može nadmašiti u njegovoj vještini streličarstva. Poželio je da na neki način podčini Ekalavyu i učini ga nemoćnim. Stoga je od Gurua Dronacharye zatražio da od Ekalavye zatraži Guru Dakshinu (ponudu Guruu od strane njegovog učenika kao izraz zahvalnosti za poduku vještina).
Podilazeći Arjuninim željama, Dronacharya je zapitao Ekalavyu; “Koju Guru Dakshinu bi mi ponudio?” Ajuna je tada diskretno sugerirao Dronacharyi govoreći, “Ekalavya je upravo izjavio da je od tebe naučio vještine, smatrajući te svojim guruom. Stoga ti moraš ujedno biti taj koji će osujetiti njegove napore da napreduje u streličarstvu.“ Dronacharya je tada zatražio neobičnu „Guru Dakshinu“ od svog učenika Ekalavye, a to je da mu ponudi svoj palac desne ruke. U istom trenutku, Ekalavya je odrezao svoj palac te ga ponudio Dronacharyi kao svoju Guru Dakshinu.
Kako je ponudio svoj palac desne ruke Guruu, više nije mogao nategnuti luk. Tako je Ekalavyina vještina streličarstva suzdržana a Arjunin ego zadovoljen.
(Telugu pjesma)
Ajuna je bio jako zadovoljan, jer je sada znao da ga nitko ne može nadmašiti u streličarstvu, posebno u tehnici „Sabdabhedi”. Od tog trenutka, Ekalavya više nikada nije taknuo svoj luk i strijele. Uopće nije žalio za gubitkom svojih streličarskih vještina. S druge strane, osjećao je jako veliku sreću što je mogao udovoljiti želji svojeg Gurua. Tako je veliki streličar trajno onesposobljen zbog ljubomore drugog velikog streličara. Ajuna se kretao slobodno unaokolo napuhanog ega koji je bio nepobjediv.
Moguće je da se ponekad suptilna značenja nekih sloka ili velikih tekstova poput Bhagavad Gite razotkriju nekome putem njegovog vlastitog unutarnjeg glasa koji dolazi iz srca. U stvari, to je stvarna poduka. Shivraj Patil je svojom dubokom predanošću dodirnuo unutarnji izvor i preveo Gitu na druge jezike. To je razlog zašto se njegov prijevod Bhagavad Gite pokazao kao veliko djelo. Atmatatthwa se može ostvariti samo ako se netko može odreći osjećaja za „Ja“ i „Moje“.
Danas mnogi ljude čine napore kako bi ostvarili atmatatthwu. Ali njihovi napori ne donose rezultate jer se ne mogu odreći osjećaja za „Ja“ i „Moje“. Zapravo, ti osjećaji su prepreke u samospoznaji. Prvo i osnovno, treba se odreći osjećaja za „Ja“ (ego). Tada će vam spoznaja osvanuti. Vjerski simbol Kršćanstva također označava to rezanje ega. Egocentrično potvrđivanje osjećaja za „Ja“ je korijenski uzrok svih tuga, nemira i problema. Ova istina se mora razumjeti. Osjećaj za „Moje“ također mora biti odbačen.
Kada učitelj razvije osjećaj „ovo su svi moji učenici“, ego će i tu podignuti svoju glavu. Zato osjećaj za „Ja“ i „Moje“ mora biti uklonjen. Samo tada se atmatatthwa može ostvariti.
Shivraj Patil dolazi Swamiju zadnjih trideset godina. Prvi Swamijev darshan je imao u kući S.B.Chavana. Nakon toga su oboje običavali posjećivati Swamija zajedno. Na taj je način razvio jaku predanost Swamiju. U međuvremenu, Shivraj Patil je postao ministar u vladi Maharashtre. Nakon toga se preselio u Delhi te postao ministar u centralnoj vladi. Također je bio na poziciji Govornika Lok Sabhe u Delhiju. Tako je u životu uspio milošću Swamija te svojim vlastitim teškim radom i iskrenošću. Nikada nije težio za pozicijama u životu. Čak i kada ga je Swami upitao što želi, on je izbjegavao odgovor. Stekao je dobro ime kao ministar u vladi. Polagali su veliko povjerenje u njega.
Vjera i samopouzdanje mora biti razvijeno. Samopouzdanje vodi samo-zadovoljstvu i požrtvovnosti te u konačnici samoostvarenju. Bhagavad Gita je jako sveti tekst. Ona je sam Božji dah. Vjera mora biti prva razvijena. Čak i demoni štuju Boga. Ali njihova su djela demonska. Mir može biti stečen samo razvojem vjere u Boga i posvećenjem svih djela Bogu. Možete prostudirati mnogo knjiga i svetih tekstova. Čak možete po njima i podučavati. Ali to je sve bez svrhe. Sve što god stavite u djelo, samo to postaje dio vas.
Tri su koraka samospoznaje, a to su, samopouzdanje, samo-zadovoljstvo i samo-požrtvovnost. Kada je to troje ujedinjeno, tu je purnathwa (punoća). To je Purnima (dan punog mjeseca) kada je mjesec bez mrlje i baca hladno svjetlo na svijet. Samo kada je savršen sklad između misli, riječi i djela, nastaje istina. Puko izražavanje nečijih misli i poduke o principima bez njihove primjene u djelima svesti će se na praznu retoriku. Svesti će se na neistinu. Takva osoba neće postati puna individualnost. Shivraj Patil nije takva osoba. On je iskusio istinu te dao izražaj svojim mislima u obliku knjige. Zato je knjiga stekla reputaciju pružajući mu veliko zadovoljstvo.
Od svih učenika očekujem da uspostave odnos sa onim što su naučili od svojih učitelja. Puko čitanje knjige nije od nikakve koristi. Bliski međusobni odnos mora biti između učitelja i učenika. Takav odnos bi bio poput spajanja pozitivnog i negativnog. Studenti moraju razviti intimni odnos sa svojim roditeljima. Moraju voljeti svoje roditelje te se pokoravati njihovim zapovijedima. Samo tada će oni uspjeti u životu.
Zadnja sloka u Bhagavad Giti govori;
Yathra Yogeshwara Krishno Yathra Partho Dhanurdharah
Tathra Srirvijayo Bhutir Dhruva Neetirmathir Mama.
(Sanskrit sloka)
(Gdje se Krishna, Gospodar Yoge, i gdje se Arjuna, oboružan moćnim lukom spoje, tu leži bogatstvo, pobjeda, slava i vječni moral). Srž Bhagavad Gite je sadržana u ovoj jednoj sloki.
Danas je Shivraj Patil svojim prijevodom Bhagavad Gite istaknuo ovu prekrasnu i nektarnu poruku za dobrobit svih. Samo našom dobrom srećom se susrećemo sa takvim plemenitim djelima. Ljudi pišu mnoge knjige, mnogih sadržaja; ali ovakve su knjige rijetkost. Nalazimo studente kako odlaze u knjižare i čitaju knjige koje tamo nalaze. Neki od njih razvijaju interese za duhovnim knjigama, dok drugi čitaju romane. Neki dječaci drže romane među svojim duhovnim ili ostalim knjigama te ih čitaju sa velikim interesom. To je ništa nego varanje drugih kao i samih sebe. To nije dobro. To je razlog zašto smo obzirno izbjegavali stavljati takve knjige u knjižnice. Siguran sam da naši dječaci nisu zainteresirani sa takvo smeće. Njihova su srca čista i sveta. Naši su dječaci općenito dobri i dobroga ponašanja. Ali zbog njihove dobi dolaziti će do povremenih rastresenosti. One su poput prolazećih oblaka. Studenti bi morali razvijati dovoljno mentalne snage kako bi se držali podalje od takvih odvraćanja pažnje.
Želio bi da naši studenti također napišu neke dobre knjige na akademske teme i duhovne predmete. (Swami je tada pozvao bivšeg studenta imenom Gowri Shankar koji trenutno radi kao nastavni član odjela za fiziku Sri Sathya Sai Sveučilišta te ga predstavio publici). Ovaj dječak je pozvan u Mađarsku kako bi predstavio rad na internacionalnoj konferenciji koja se tamo održavala od strane Instituta za Nuklearne Znanosti. Sve troškove puta i boravka u Mađarskoj snosio je Institut. Dječak je dobrog ponašanja i visoko školovan. Želio bi da svi naši studenti dobiju takvu priliku, da budu pozvani od strane drugi Institucija/Sveučilišta u Indiji i izvan Indije. Biti ću vrlo sretan vidjeti vas da sudjelujete u takvim događanjima. Siguran sam da će i vaši roditelji biti sretni. Sve što ste pročitali i naučili mora biti podijeljeno sa svima. Danas ste svjedočili objavljivanju knjige napisane od Shivraj Patila koja sadrži njegove dojmove i komentare na Bhagavad Gitu. Nema sumnje da će ta knjiga biti od interesa svima. Dvoje naših studenata iz Anantapur koledža osigurali su vrlo dobre rezultate zasebno u Engleskom i Fizici. Pozvani su u Ameriku sa svim troškovima pokrivenim. Takva akademska izvrsnost donosi priznanja našem Institutu. Ja sam sretan.
bglavac
edin.kecanovic
