Danas ću se,s kim god bila u društvu,sjetiti jednostavnog pitanja:Kako mogu pomoći drugome?Imati ću na umu da pomažući drugima ,iscjeljujem samu sebe.

Sav strah je prošao jer je njegov izvor nestao,a zajedno s izvorom nestale su i negativne misli.Jedino što sad ostaje jest ljubav.

Sukobe u našim odnosima razrješavamo isključivo pronalazeći njihov izvor.Poricanje da je pravi problem u našoj prošlosti,samo će omogućiti trajanje određenog sukoba i njegovo ponovljeno iskrsavanje u našim odnosima.Poricanju smo skloni kada osjećamo da su rane iz prošlosti toliko bolne da ih ne možemo niti pogledati.Neki od nas žele pokopati stare sukobe jer se osjećaju beznadno smatrajući da ih nije moguće iscjeliti.

DANAS se oslobađam patnje dopuštajući svim mislima neopraštanja da odu.

Nikada nismo uznemireni zbog onog zbog čega mislimo da jesmo.Ako smo uzrujani jer se nešto dogodilo u nekom našem odnosu,to je zbog nedovršenosti u našoj vlastitoj prošlosti,pa se možemo osloboditi patnje dopuštajući prošlosti da ode.Dobro je znati da su naše misli neopraštanja korjen naše patnje.Ego nas tjera da na životu održavamo bol i strah,jer smatramo da je to jedini način da se zaštitimo od ponovnog ranjivanja.Naše nas duhovno jastvo međutim podsjeća da patnja nestaje čim oprostimo sebi i drugima.

OPRAŠTANJE MI DAJE SVE ŠTO ŽELIM!

Mogu me povrijediti samo vlastite misli.

Ego želi da vjerujemo kako sve što nas unesrećuje dolazi izvana.Borit će se s nama do kraja .Ne želi da shvatimo kako je svijet koji "vidimo"određen mislima u našoj vlastitoj glavi.Želi da vjerujemo kako je sve izvan nas uzrok,a ono što se događa posljesdica."Želi da vanjski svijet promatramo tražeći žrtvu koja nam je učinila nažao ili osobu koja je prouzročila našu nesreću.Ustrajavajući na osjećaju da nam je nanesena nepravda,dopuštamo da EGO upravlj našim umom.

DANAS ODLUČUJEM BITI SRETNA,ODABIREM PRAŠTANJE I LJUBAV UMJESTO DA BUDEM ONA KOJA OKLJEVA.