Dragi moji,

 

u zadnje vrijeme sve više imam potrebu reći svijetu nešto kratko i jasno, nešto što bi se trebalo podrazumijevati samo po sebi, a opet, nije tako već tisućljećima. A ja uistinu više ne mogu podnijeti činjenicu da tako malo ljudi, uključujući mene, to uviđa.

Sine čovječji, kako si pao ovako nisko?... Kako si došao do toga da ti, živo biće, ubijaš druga živa bića? Ne, nije bitno jesu li bića koja si ubio pametnija od tebe ili ne, nije bitno hodaju li na dvije ili na četiri noge. Nije bitno! Bitno je samo to da su živa bića - tvoja braća i sestre!

Sve što sam ikada htjela reći sadržano je u sljedećem odlomku iz prekrasne knjige Thoma Hartmanna, Posljednji žar pradavnog Sunca, koju svakako trebate pročitati, jer ona je, kako piše u pogovoru, "jedna od najvažnijih knjiga koju ćete u životu pročitati". Molim vas da razmislite o porukama koje slijede, jer one sadrže sve što je potrebno da spasimo svijet, jer to možemo i moramo - vi, ja, naši potomci.

"Vrijeme je da sva ostala stvorenja na ovome svijetu prepoznamo kao jednake sebi. Ona su nam starija braća i sestre u povijesti Zemlje i neraskidivo su povezani s nama i s izvorom našega Života.

Moj mentor, Gottfried Muller, jednom me upitao: "Thomas, želiš li znati kako možeš pogledati u lice Boga?"

"Naravno!" odgovorio sam.

"Onda pogledaj u lice bilo kojeg drugog živog stvorenja," rekao je, "Tamo u očima psa ili mačke, u očima muhe ili ribe, u očima prijatelja ili neprijatelja, gledaš u lice Boga."

(...) Smatra li svijet ljudski život vrjednijim od stabla ili lisice? "Voli" li šuma ljude više nego srne?

(...) Samo arogancija 'dominatorske' Mlađe Kulture mogla je iznjedriti zamisao da je povijest ovoga planeta i ovoga svemira usmjerena samo prema našim životima i ničemu dalje od toga. To je samo ponavljanje iste stare doktrine: zato što smo bili sposobni učiniti/ukrasti/ubiti/osvojiti, neki je Bog bio na našoj strani i zapravo je očito čak i prije tog našeg čina odlučio da  tako treba biti. Umjesto toga moramo sav život sagledati kao svet, baš kao što su to činili naši daleki preci."

 

Thom Hartmann: Posljednji žar pradavnog Sunca