DJED BOŽIĆNJAK

 

Iz neba tamna

Osuta prahom zvjezdanim

Plako snježak sipi.

Pod nogama jelenjim

Bijeli tepih škripi.

 

Sa dalekog sjevera

Iz snježnog grada

Starac nam stiže.

Tiho se prikrada

U snovima dječjim

Sve je bliže i bliže.

 

Noćas će radost udijeliti

Mariji, Josipu i Ani.

Poklone će im pod bor staviti,

Oni će ih otvoriti čim se razdani.

 

Većinu djece, svuda po svijetu

Sijedi će starac obići.

U sve domove i svakom djetetu

Dragi će Djedica stići.

 

Samo na jednom licu

Ujutro neće biti sreće

Jer u njegovu kuću

Djedica stići neće.

 

Do bora malog Zvonkića

Koji je uvijek drag i mio

Djed Božićnjak nije došao.

Na malog dečkića

Nije ni pomislio.

 

Jer sva mu djeca pisma šalju,

I u njima nabrajaju svoje želje,

Zatim starac pisma pročita

Ispunih i djeci donese veselje.

 

Zvonkić za starca nije ni znao

Niti mu je ikada pismo napisao

Jer papira i olovke nije

Naš dječačić nikada imao.

 

Stoga, nek se sva dječica

Na gomilu jednu skupe

I malom, dobrom Zvonkiću

Najljepši darak kupe.