Kakvo lice ima sreća? Mijenja li se kroz stoljeća? Zna li sreća biti tužna, kad je kriva, a nedužna? Na kog liči sretna sreća, je li mala ili veća od pogleda iz daljine, preko brda, iz nizine? Kada sreća grli ljude? Kada ruši predrasude? Možda sreća neće znati kada netko tiho pati, plači glasno, tuguj časno, neka čuje kad o tebi odlučuje. Zna li sreća put do srca što u kutu bolno kuca? Zna li sreća skriti  suze od nepravde i zablude? Presude kad nebo dijeli, da li sreća rane cijeli? Je li sreća samo ludost koju kasno otkrijete, a ni svjesni niste bili da je ona kao dijete? Raste, plače, sad se smije, pada, vrišti, kosti lomi. Sreća je ko brodolomi.