Hebrejska religija i seksualnost

 

U hebrejskoj religiji pogledi na seksualnost se razlikuju među sobom ovisno o tome, je li riječ o tradicionalnom, ortodoksnom judaizmu, konzervativnom ili reformističkom. Ortodoksni judaizam je najstroži u pogledu ograničenja i zabrana što se tiču seksualnosti, pa tako striktno pazi na biblijske odredbe o odnosima unutar braka, uključujući primjerice pridržavanje niddah, zabrane odnosa za vrijeme menstrualnog perioda te tzniut, zahtjev za pristojnim odijevanjem i ponašanjem. U tradicionalnom judaizmu preljub se smatra teškim grijehom, no što se tiče razvoda, njega je relativno lako dobiti. Ortodoksni judaizam također strogo zabranjuje seksualne odnose s pripadnicima drugih vjera, te brak s njima. Na seksualnost se, općenito uzevši, ako se prakticira unutar braka, ipak ne gleda na negativan način.

 

Konzervativni judaizam, kako bi netko mogao pogrešno zaključiti iz imena, nije toliko striktan u pogledu pridržavanja odredbi iz Biblije (Tanakha). Njegov je općenit stav da je Halakha (Židovski zakon) podložan periodičnim revizijama od strane rabinata. Sličnost s ortodoksnim judaizmom jest u tradicionalnom pogledu na brak, dakle negativnom pogledu na promiskuitetni životni stil. Iako konzervativni judaizam formalno brani religijski mješovite brakove, u praksi, među laicima koji pripadaju ovoj denominaciji, oni su relativno česti.

 

U liberalnijim ograncima judaizma, kao što su reformisti i rekontrukcionisti nema sitničavog štovanja tradicionalnih pravila u pogledu seksualnosti, pa se tako prihvaćaju i homoseksualci, i štoviše obavljaju ceremonije njihova vjenčanja. Ovi su ogranci tolerantniji i prema mješovitim brakovima, tako da ih obavljaju i sami rabbiji, koji pripadaju reformizmu i rekonstrukcionizmu. Tolerantnost ovih denominacija vjerojatno je pridonijela njihovoj popularnosti, tako da su sa 38 posto zastupljenosti najveća židovska denominacija u SAD.

 

 

Kršćanstvo i seksualnost

 

U kršćanstvu, usprkos velikim varijacijama među mnogim kršćanskim denominacijama, koje obično uključuju i različite poglede na seksualnost, ipak je moguće ocrtati opću sliku, s obzirom na temeljne poglede, te biblijske doktrine, koje ih podupiru.

Temelji mnogih kršćanskih vjerovanja dolaze od ideje da je ljudska seksualnost bila stvorena od Boga, s dvojnom svrhom prokreacije i intimnosti. Zajednica seksualno aktivnih partnera, odnosno brak muškarca i žene trebao bi trajati sve do smrti jednog od partnera. Brak je po kršćanskim mjerilima zavjet od trajne vrijednosti, te temelj na kojem počiva stabilna obitelj. U kršćanskom pogledu na brak je dugo vremena bila primarna prokreativna funkcija seksualnosti, no sada veliki broj kršćanskih denominacija prihvaća kontracepciju, odnosno i seksualnost koja nema svrhu prokreacije.

 

Protestantske crkve

 

S obzirom na naprijed rečeno, normalno je da je da se na seks izvan braka gleda kao na nemoralno ponašanje, u fundamentalističkim i konzervativnim protestantskim crkvama. Reakcije su raznolike, od nagovaranja na pokajanje, pa do posvemašnje ekskomunikacije iz crkve. No, općenito gledano, progresivne protestantske zajednice, ipak smatraju seks izvan braka i seks zbog zadovoljstva normalnim ljudskim ponašanjem.

 

Što se tiče fundamentalističkih i konzervativnih crkava, za njih je ključan pojam 'razvrat', a ključan citat iz Biblije onaj sv. Pavla u I poslanici Korinćanima: «Razvratnici, idolopoklonici, preljubnici... neće naslijediti kraljevstva Božjeg.» Razvrat dakle predstavlja nezakonit seks, odnosno kršenje odredbi Sv. pisma u pogledu braka. Što se tiče monogamije, na nju se odnosi redak iz Postanka (2:24), koji veli da će muškarac napustiti roditelje i spojiti se sa ženom tako da «postanu jedno tijelo». Shodno tomu, fundamentalistički i konzervativni protestanti ne dopuštaju ni razvod, ni ponovnu ženidbu.

 

 

Katolička i Pravoslavna crkva

 

Katolička crkva potvrđuje svetost cjelokupnog ljudskog života, od začeća pa do prirodne smrti. Stoga, ona se protivi aktivnostima, za koje vjeruje da uništavaju ili obezvređuju božanski kreiran život, uključujući eutanaziju, eugeniku, te abortus.

 

Seksualnost se sama po sebi ne smatra griješnom, niti se smatra da škodi svetosti života, zato jer sve ono što je 'Bogom dano' mora biti dobro. No, bez obzira na to, seks izvan braka smatra se velikim grijehom, zato jer narušava svrhu učestvovanja u 'bračnom aktu', kao izrazu «duboko osobnog jedinstva, koje ... vodi do stvaranja jednog srca i duše», kao što to stoji u Katekizmu. Prema katoličkom Katekizmu, bračna veza jest znak ljubavi između Boga i ljudskog roda.

 

U kršćanstvu istočnog obreda, odnosno pravoslavnom kršćanstvu, na odnos čovjeka i Boga gleda se slično kao i u katoličkom. Zajedništvo s Bogom odrežava se u našoj zajednici s Bogom. Kao rezultat čovjekova neposluha prema Bogu (tj. Padu), ljudska je priroda poprimila više animalističko obilježje seksualne aktivnosti, ono koje nije u suglasju s njegovom krajnjom, transfiguracijskom[1] prirodom.

 

 [1] Transfiguracija – promjena koja uzdiže ili glorificira, promjena čovjeka u nešto drugo, poput Enoha u anđela u ‘Knjizi Enohovoj’; u kršćanstvu, čudesni događaj na planini, kada je lice Isusa sjalo ‘poput sunca’ pred apostolima.

Istočno kršćanstvo smatra da Adam i Eva nisu imali seksualni odnos prije Pada, te da su seksualni grijeh i Pad direktno povezani. Pravoslavno kršćanstvo ipak ne smatra da je seks na neki način sam po sebi griješan, što je bio stav kršćanskog filozofa Augustina iz 4. stoljeća. 

 

www.myexercises.mojblog.hr