Lazarev: Ovako podsvjesno napadamo i ubijamo jedni druge!

Svaka rečenica je informacijska grupacija. “Izgovorena riječ nije vrabac” već program organizma, koji uzajamno djeluje u polju s drugim programima.

Primjenjujući u radu duhovne metode liječenja, nemoguće je ne začuditi se, koliko je jaka ovisnost tijela o duhu, o strukturi polja. U svakodnevnom životu često dopuštamo sebi govoriti loše o ljudima, o sebi, o svojoj sudbini. Istraživao sam desetke slučajeva i zaključio sam da je po zdravlje ljudi najopasnije ogovaranje najbližih, rodbine, ako se poželi zlo bliskim ljudima. Posebno je opasno nezadovoljstvo sobom.

Zbog čega je toliko opasno ogovaranje i zle misli?

Kada razmišljam o nekome, javlja se energetski most između mene i tog čovjeka o kome mislim, dolazi do razmjene informacije i energije. Bilo koja negativna misao je energetski napad i može nanijeti štetu. Čak unutarnje slaganje s osobom koja ogovara može biti opasno. Ogovaranje, loše misli o ljudima, to je nanošenje traume ljudima i u skladu s tim rušenje svojih karmičkih struktura. Riječ pojačava bilo koji program.

Trenutno, energetika Zemlje je takva da čak i nedobronamjerno misliti o čovjeku je dovoljno da mu se nanese šteta. Analizirajući veliki broj činjenica došao sam do zaključka da se prije nekoliko stoljeća čovječanstvo počelo aktivno udaljavati od načela harmonije svijeta, tako da je sad informacijsko polje Zemlje preopterećeno negativnim programima. Kada čovjek misli o nekome, ne previše dobro, događa se spajanje općih negativnih karmičkih slojeva i tada čak i ako se ne poželi zlo, može se nanijeti šteta. Mi napadamo i ubijamo jedni druge podsvjesno, često i ne znajući to. Javlja se proces samouništenja sličan lavini, koji i ne zahtijeva uključivanje negativnih emocija, pošto već ima dovoljno nakupljenog negativnog potencijala od čovječanstva.

Sada nije dovoljno biti dobar i nikome ne nanositi štetu, jer mi imamo toliko deformiranu podsvijest da čak i ne nanošenje štete nije dovoljan uvjet za očuvanje svoje duše i tijela. U današnjim uvjetima, najvažnije za preživljavanje je svjesno ciljno usmjeren rad na mijenjanju sebe.

Nije dovoljno da se bude samo dobar, mora se biti aktivno dobar.

Ideali i zapovijedi s kojima su ljudi živjeli tisućama godina, sada su zaboravljeni, potisnuti su u drugi plan, zato čovjek mora svjesno i aktivno raditi na obnovi duhovnosti, humanizma, razumijevanja, harmonije svijeta.

“Ljubite neprijatelje svoje” to je poziv ka duhovnoj esenciji čovjeka, da se ne odgovara energetskim udarom na udar. Zadatak etički pismenog čovjeka je da nikad ne pusti negativne osjećaje u podsvijest.

Čovjek koji započinje svoj dan željom: “Gospodine, daj mojim bliskim i poznanicima zdravlje, a meni strpljenje” blokira sebe od mnogih narušenja.

(iz audioknjige “Sustav samoregulacije polja”, DK knjiga 1. – S.N.Lazarev)