Povijest i naučavanje bosanskih krstjana

MISTERIJ CRKVE BOSANSKE

 

“Satvoren u tijelu zatvoren u koži

Sanjaš da se nebo vrati i umnoži

Zarobljen u mozak zatvoren u srce

U tamnoj jami vječno sanjaš sunce

Zarobljen u meso zarobljen u kosti

Prostor taj do neba

Kako da premosti?”

 Mak Dizdar

Već više od jednog stoljeća problem “Crkve bosanske” pobuđuje nesmanjeni interes kako među znanstvenicima tako i među širim slojevima obrazovanih ljudi.

Postoji čitav niz znanstvenih i neznanstvenih djela i članaka u kojima se iznose najrazličitiji pogledi na njeno učenje, ustrojstvo i ulogu koju je imala u srednjovjekovnoj Bosni.

Nažalost, granični položaj koji Bosna ima između istočne i zapadne Europe razlog je pojavi mnogih subjektivnih “razjašnjenja” učenja “Crkve bosanske” koja je uvlače i u danas aktualne sukobe i time joj oduzimaju njena osnovna obilježja: autohtonost i povijesnu ovisnost o vremenu i tlu na kojem je nastala.

“Crkva bosanska” bila je heretička kako sa stajališta rimokatoličke crkve, tako i sa stajališta pravoslavne crkve, a njene vjernike različiti izvori nazivaju patarenima, bogumilima, babunima, manihejcima, katarima i kutugerima.

Oni sami nazivaju se krstjani i krstjanke, te ćemo ih i mi tako zvati u daljnjem tekstu.

Kronološki najstarija vijest o pojavi krstjana potječe od dukljanskog kneza Vukana koji između 22. veljače 1199. i 21. veljače 1200. godine javlja papi Inocentu III da se u Bosni pojavilo krivovjerje uz koje su pristali bosanski ban Kulin, njegova obitelj i više od 10.000
kršćana.

 

U to vrijeme, kako se iz ovog i ostalih tekstova vidi, red “crkve bosanske” pokazuje sve značajke starinom već posvećenog i dobro uređenog reda koji uživa dobar glas u  narodu i povjerenje vladara i velikaša bosanskih.

Jasno je da do toga nije došlo preko noći, te da je tomu prethodio duži period nastajanja, širenja i dokazivanja kroz “ilegalu”, odnosno u okviru tajnih bratstava.

Nastavlja se…